Istaknuti grčki filozof i vladar, Arhita iz Taranta djelovao je u prvoj polovici IV. st. pr. Kr. u nekadašnjoj Magna Graeciji u južnoj Italiji. Predstavnik je pitagorejske filozofske škole i Platonov suvremenik. Učenja i ideje pitagorejaca prenose se preko Arhite, kao jednog u lancu, do Platona i Aristotela, potom stoicima pa sve do renesanse. Premda su o njemu u antici među ostalima pisali Aristotel i Aristoksen iz Taranta, biografski podaci vrlo su oskudni i nepotpuni jer sačuvani su samo pojedini fragmenti. Istu sudbinu dijele i Arhitina djela: O počelima, O svemiru, O biću, O suprotnostima, O duši i O prijateljstvu.

Rođen je u grčkom gradu Tarantu oko 428. g. pr. Kr. gdje je živio sve do smrti oko 360. g. pr. Kr. Ciceron izvještava da je Arhitin učitelj bio cijenjeni pitagorejac Filolaj, autor djela o pitagorejskom učenju koje je Platon kupio za sto mina. Među poznatijim Arhitinim učenicima je Eudoks iz Knida koji je držao predavanja u Platonovoj Akademiji.

Ostaci Posejdonovog hrama u Tarantu.

Ostaci Posejdonovog hrama u Tarantu.

Povijesni izvori prenose da je Arhita bio izabran za vojskovođu sedam puta za redom, što je tada bila iznimka jer je po zakonu bilo moguće imati samo jedan mandat. U razdoblju kada je vodio državničke poslove, koji su uključivali gospodarsko i političko umijeće upravljanja gradom, Tarant je bio na vrhuncu svoje moći te važno trgovačko i pomorsko središte Sredozemlja. Osnovan je oko 706. g. pr. Kr. kao spartanska kolonija i dugi je niz godina bio glavno središte pitagorejske filozofske škole koja je bila poznata po svom etičkom načinu života i učenju o brojevima, harmoniji sfera, besmrtnosti duše, ali i po iznimnom prijateljstvu među članovima.

Arhita je, poput mnogih drugih antičkih filozofa, istraživao više različitih prirodnih disciplina te je ostvario značajan doprinos na područjima aritmetike, geometrije, mehanike, fizike i glazbe. Matematiku dovodi u vezu s etikom pomoću starog grčkog ideala mjere. U antici je mjera kao etički pojam bila povezana s vrlinom umjerenosti koja je od čovjeka zahtijevala samokontrolu u jelu i piću te u ponašanju, što je temelj suživota u zajednici. Arhita je ideju umijeća mjerenja provodio u javnom djelovanju smatrajući da je potrebna ravnomjerna raspodjela materijalnih dobara između bogatih i siromašnih da bi se omogućilo stvaranje skladne društvene zajednice. Umijeće mjerenja također se odnosilo i na ispravnu mjeru, odnosno razlučivanje: dobra od zla, pravednog od nepravednog, korisnog od nekorisnog.

Arhita objašnjava:

Pošto je pronađeno mjerilo, to je zaustavilo neslogu, a pospješilo slogu: pošto je to mjerilo nastalo, ljudi nisu željeli više od onog što im pripada, jer postoji jednakost; s pomoću njega sporazumijevamo se o međusobnim dugovanjima. S pomoću njega, dakle, siromasi primaju od imućnih, a bogataši daju potrebitima, jer su jedni i drugi uvjereni da će po njemu posjedovati jednako. To je mjerilo i kočnica za one koji čine nepravdu te one koji znaju mjeriti zaustavlja prije nego učine nepravdu, uvjerivši ih da neće moći ostati neotkriveni kad god posegnu za njim (mjerilom), a one koji ne znaju, zaustavlja da učine nepravdu, izlažući ih kao nepravedne u tome.

Znanosti kojima se bavio Arhita, od aritmetike, geometrije, muzike pa do astronomije, temelj su pitagorejskog obrazovanja čija je zajednička poveznica bila matematika. Istraživanje na području matematike u antici zahtijevalo je određeni napor da se pronikne u srž rješavanja problema, što je vodilo razmišljanju i propitivanju. Um naviknut na takvu vrstu propitivanja postaje izvježban i prijemčiv za nove ideje koje su dohvatljive umu, a nisu vidljive oku. Arhita o tome kaže:

Matematičari znaju dobro raspoznati i pravilno shvatiti prirodu svake stvari; budući da savršeno poznaju Cjelinu, nužno dohvaćaju bit pojedinačnih stvari. Tako, oni su nam prenijeli jasne spoznaje o brzini zvijezda, njihovu izlasku i zalasku, geometriji, aritmetici i znanosti o sferama, a ne treba zaboraviti ni muziku.

Grci, a od njih Rimljani, preuzimaju ove četiri znanosti iz pitagorejskog obrazovanja jer su smatrali da one čovjeku daju zaokruženu cjelinu znanja. Kasnije, tijekom VI. stoljeća, prevodeći antičke spise Boetije uvodi termin kvadrivium koji je uključivao upravo te četiri discipline. Kvadrivium i triviumom, koji je obuhvaćao gramatiku, retoriku i dijalektiku, činili su osnovu obrazovanja od ranog srednjeg vijeka pa sve do XVIII. stoljeća kada je započelo osnivanje prvih državnih škola.

Arhita mehaničke igračke

Arhita je bio među prvim tvorcima mehaničkih igračaka, kao što je bila drvena golubica s mehanizmom za let, a također je izradio i dječju igračku čegrtaljku.

Arhita je bio poštovan zbog svojih vrlina: vedre i blage naravi, razboritosti i vladanju sobom. Prema Ciceronu, Arhiti se pripisuje jedna od najljepših misli posvećenih prijateljstvu: Kad bi se netko uspeo na nebo i vidio svu ljepotu svemira i svijeta, to mu divljenje ne bi donijelo zadovoljstvo, ali zadovoljstvo bi mu bilo ogromno kad bi imao nekoga s kim bi to mogao podijeliti.

Navodi se da je odbijao kažnjavati propuste svojih robova jer nije želio djelovati u gnjevu.

Pretpostavlja se da je Arhita upoznao Platona oko 388. g. pr. Kr. za vrijeme Platonova prvog posjeta Italiji. Zahvaljujući ugledu koji je uživao, posredovao je prilikom Platonova trećeg posjeta sirakuškom dvoru. Nesumnjivo je bio inspiracija Platonu u stvaranju ideje o filozofu vladaru koji treba biti na čelu države kako bi ostvario pravedno državno uređenje za sve građane, a koju Platon iznosi u svom djelu Država.

Autor: Sofija Stepanovska