Pitaš zašto vrlini ne nedostaje ništa? Raduje se onome što ima, ne želi ono što nema. A sve je njoj obilno što joj je dovoljno.
L. A. Seneka, Moralna pisma Luciliju

Etika kao središte stoičke filozofije podrazumijevala je življenje vrlina kao život u skladu s prirodom kojim se postiže istinska sreća. Vrlina omogućuje ravnotežu u svim aspektima čovjekova djelovanja i odgovor je na sve životne izazove.

Prema stoicima, svaki čovjek u sebi nosi sjemenke vrlina, a četiri su osnovne: hrabrost, umjerenost, razboritost i pravednost. One nas vode vlastitoj biti, a tako se možemo približiti biti svih stvari. Da bismo ih izražavali, potrebno je ulagati svjesni napor jer vrline su, kako kaže Seneka, snaga, čilost, odvažnost.

Platon je definirao umjerenost kao vrlinu duše koja stvara sklad između razuma i želje. To je vrlina koja omogućuje da uspostavimo umjeren, uravnotežen i discipliniran život. Omogućuje nam da izaberemo dugotrajnu dobrobit umjesto kratkoročnog užitka.

Iako se čini da je umjerenost lako postići, da je samo potrebno sebi postaviti granice, ona zahtijeva svjesni napor ukoliko želimo da postane trajno stanje. Umjerenost nije suzdržavanje već je rezultat nutarnje ravnoteže koja se manifestira u svemu što radimo.

Umjerenost nas čuva od krajnosti, od pretjerivanja ili nepotrebnog odricanja, od pretjeranog djelovanja ili inercije. Za čovjeka ona znači znati odabrati, znati naći pravu mjeru u svemu, znati odsvirati pravi ton na našem nutarnjem glazbalu da bismo dobili skladnu melodiju. Ali moramo znati što odabrati, što izbjegavati i što uopće ne činiti. Zbog toga je, da bismo mogli vladati sobom, potrebno upoznati sebe i svoje pokretače u djelovanju. Umjerenost izvire iz zdrave prosudbe i ispravnog rasuđivanja o nama samima i svemu što nas okružuje.

Što koristi vlast nad drugima onome koji ne može vladati samim sobom, onome tko je rob zabluda, strasti i požuda.
Seneka

Stoici podučavaju da je um taj koji oplemenjuje čovjeka i daje smisao njegovu životu, dok ga strasti udaljavaju od njegove istinske prirode. One ne žele da se njima upravlja i, kako ističe Seneka, ljute se na samu istinu ako je protivna njihovoj volji. Čovjek je okružen bezbrojnim izazovima koji potiču naše želje i teško je odoljeti svemu onome što se nudi. Želje uvijek hoće više, one ne poznaju granice.

Kad god budeš želio znati što trebaš izbjegavati ili što trebaš tražiti, usmjeri svoj pogled na najveće dobro, svrhu čitavog svog života.
Seneka

Zato um poput kormilara mora upravljati čovjekovim životom, njegovim postupcima i odabirima. Treba se uvijek pitati kamo vodi naše djelovanje, što će nam ono donijeti u konačnici i na osnovu toga odabrati smjer, odabrati kako ćemo postupiti. Time stvaramo prirodne granice našim željama. Seneka navodi da hrana treba zasititi tvoju glad, piće ugasiti žeđ, odjeća te treba štititi od hladnoće, a kuća od olujna vremena.

Za sve što činite, razmotrite kamo vodi i što iza toga slijedi pa onda postupite s tim u skladu.
Epiktet

Svjesnim odabirom svakoj stvari posvećujemo onoliko pažnje koliko je dovoljno da se ispuni njihova svrha, a svrsishodan odnos prema svemu omogućuje nam zdravlje na fizičkom planu, uravnotežene emocije i misli.

Mjera posjedovanja za svaku osobu je tijelo, kao što je za cipelu noga. Zato ćete, držite li se ovog načela, sačuvati mjeru… Jer nema granice bilo čemu kad se jednom prijeđe mjera.
Epiktet

Umjerenost podrazumijeva stalno nastojanje, ispravljanje, pokušaje i pogreške kako bismo našli zlatnu sredinu koja će nam omogućiti ispravno djelovanje, ispravan životni put. To je svjesno traženje pravog ritma i prave mjere.

Razumijevanje i usmjeravanje našeg djelovanja prema zlatnoj sredini omogućuje nam čitav spektar bogatih iskustava koja mogu postati naš nutarnji temelj, naš alat za potragu za istinom, svjesni da uvijek imamo nešto za učiti i nešto za ispravljati.

A filozofija je upravo ta koja, kako kažu stoici, oblikuje i izgrađuje duh, uređuje život i upravlja djelima, pokazuje nam što treba činiti, a što propustiti, sjedi za kormilom i usmjerava pravac plovidbe za nas koji smo neodlučni u nesigurnosti.

Umjerenost kao vrlina znači težiti ispravnom i najboljem mogućem, a ne najugodnijem životu. Ona nas vodi prirodnoj uljudnosti. Naša mjera je biti humano biće. To treba biti osnovni ključ odabira da bismo živjeli život koji prirodno dolikuje čovjeku.

Autor: Ariana Deranja