Pokretači ljudskog djelovanja vrlo su složeni pa često i ono naizgled ispravno djelovanje prati podsvjestan motiv vlastitog zadovoljstva. Ono što određuje ispravnost djelovanja je motiv. Uistinu ispravno djelovanje je samo ono koje je lišeno želje za osobnom koristi ili užitkom, usmjereno na dobrobit drugoga i društva u cjelini. To je izraz pročišćene čovjekove nutrine iz koje izbija snaga volje. Takvo nas djelovanje dovodi u vezu sa svrhom i smislom svega postojanja.
Sve je podložno zakonu polariteta, u prirodi se smjenjuju dan - noć, svjetlo - tama, a u čovjeku aktivnost - pasivnost. Podjednak intenzitet tih energija i njihova izmjena primjerenim ritmom osiguravaju zdravlje, a odstupanje od tog ritma vodi u bolest. U današnjem društvu proširila se bolest pasivnosti i bezvoljnosti, koja se često krije i iza aktivnosti: radimo puno, ali ne ono što bismo trebali činiti. Lijek je u neizbjegavanju odgovornosti i pokretanju vlastitih snaga za opće dobro.
Nesuglasja i polarizacije u društvu, nepovjerenje u sustave i u napredak općenito, povlačenje u vlastite tvrđave, stvarnost je našeg vremena. Želimo li prevladati podjele i postići slogu, trebamo izaći iz vlastitih utvrda i ponovno naučiti međusobno surađivati. Da bismo ostvarili suradnju, nužno je poštivati pravila i zakone koji su temelj civilizacije. Također je nužno da umjesto pasivnih promatrača postanemo aktivni graditelji zdravih sustava za buduće generacije.
Nevidljivi uzroci krize vidljive u svim segmentima života nalaze se u samom čovjeku. Kriza je poticaj za traženje izlaza i promjene, i zato se iznova pitamo: kako živjeti dobrim, ispravnim životom? Najpraktičniji filozofski odgovor dali su stoici: odgovorno ispunjavajući vlastite dužnosti na najbolji mogući način. Nemamo kontrolu nad vanjskim okolnostima i ne možemo kontrolirati tuđe postupke, ali možemo svoje, ravnajući se po vlastitoj savjesti. Želimo li bolji svijet, sami moramo postati bolji ljudi.
Sve prisutniji osjećaj egzistencijalne praznine i besmisla u društvu aktualizira učenje Viktora Frankla o liječenju pomoću smisla. On je isticao da je pronalaženje smisla života temeljna ljudska potreba i uvjet psihičkog zdravlja. Ključno je shvatiti da je život zadatak, a ne niz slučajnosti. Čovjek nije rođen da živi od danas do sutra, već da se ostvari kao ljudsko biće. Taj se cilj ostvaruje kroz različite životne situacije u kojima se trebamo zapitati što nam život kroz njih poručuje, što trebamo naučiti. Tako se približavamo boljem razumijevanju života i njegovu smislu.
Kultura odbacivanja moderni je fenomen izopćenja ili uskraćivanja podrške na društvenim mrežama javnim osobama ili tvrtkama nakon nekog postupka ili izjave koji se smatraju neprihvatljivim ili uvredljivim. Taj oblik bojkota nerijetko je i izraz netolerancije i kažnjavanja neistomišljenika. Sloboda govora se čini suvremenom temom, no o njoj su govorile različite filozofske tradicije koje sve ističu važnost promišljenosti u govoru i odgovornosti za ono što se govori jer ispravan govor temelj je dobrih međuljudskih odnosa.
Sloboda je jedna od onih riječi koje uobičajeno smatramo stopostotno pozitivnima. No, svako naše djelovanje, pa i nedjelovanje, imat će posljedice i to ne samo za nas same, nego i za cjelinu kojoj pripadamo. Zbog toga je uz slobodu usko vezana odgovornost.