Atletska natjecanja bila su osebujan aspekt grčke kulture, a glavna nagrada bio je vijenac od grančica masline ili lovora kao simbol slave. Pobjednici su bili ponos svojih polisa, a pjesnici su im epinikijama iskazivali poštovanje. Pindar slavi pobjedu kao izraz vrline, a pobjednika kao onoga koji je u sebi uskladio lijepo i dobro, tjelesno i duhovno, atletiku i etiku. Slaveći pobjednike, Pindar stječe i vlastitu slavu jer su epinikije kruna njegova stvaralaštva.
Olimpija, najveće svetište starog grčkog svijeta, mjesto je u kojem su se u antičko doba održavale igre posvećene Zeusu. Usporedno s atletskim, održavala su se natjecanja u umjetnosti i govorništvu te filozofske rasprave jer su se na Igrama slavile različite vrline i vještine. Igre su ukinute u 4. stoljeću, no ostavile su iskru koja će planuti krajem 19. stoljeća, potaknuta iskapanjem zadivljujućih spomenika u Olimpiji, te dovesti do oživljavanja modernih Olimpijskih igara. Plamen iz Olimpije i danas prenosi nešto od starog grčkog duha zajedništva, nadilaženja granica i prikaza postignuća.
Antički pisci i pjesnici često spominju grčke božice Harite, rimske Gracije, a od renesanse nadalje omiljena su tema umjetnosti. Vezuju se uz blagost, milost, radost, ples, ljepotu, ljupkost... Pindar u Olimpijskim odama kaže da za sve što je lijepo i ljupko treba zahvaliti Haritama. Postojao je kult u njihovu čast, čini se predgrčkog podrijetla, a jedno od najranijih središta njihova štovanja bili su Kikladski otoci.
Olimpijske igre najznačajniji su sportski događaj, danas kao i u antičkoj Grčkoj. Izvorno su bile svečanost u svetištu olimpskih bogova, u čast Zeusa, pod krilaticom Zdrav duh u zdravom tijelu. Natjecateljski duh i poticanje izvrsnosti, tjelesne i duhovne, bio je stav tog vremena, stoga su se sastojale od raznih sportskih natjecanja, ali i natjecanja umjetnika, pjesnika, pisaca dramskih djela. Plemeniti duh natjecanja sačuvan je u načelu suvremenih igara koje ističe časnu borbu sudionika.
Sjevernoegejski otok Samotraka nekada je bio srce drevnog religijskog kulta. Samotrački misteriji privlačili su štovatelje iz cijelog grčko-rimskog svijeta više od tisuću godina, a u njihovu su mudrost bili upućeni mnogi filozofi, državnici i umjetnici. Posvećenike je pratio zavjet šutnje, priječeći nedostojnima pristup uzvišenom znanju. Tajna znanja koja su se prenosila imala su ulogu omogućiti čovjeku da upoznajući samoga sebe, upozna svijet i bogove.