Sjevernoegejski otok Samotraka nekada je bio srce drevnog religijskog kulta. Samotrački misteriji privlačili su štovatelje iz cijelog grčko-rimskog svijeta više od tisuću godina, a u njihovu su mudrost bili upućeni mnogi filozofi, državnici i umjetnici. Posvećenike je pratio zavjet šutnje, priječeći nedostojnima pristup uzvišenom znanju. Tajna znanja koja su se prenosila imala su ulogu omogućiti čovjeku da upoznajući samoga sebe, upozna svijet i bogove.
Kelti nikada nisu stvorili državu, a na vrhuncu razvoja razgranali su se od Irske do Turske. Antički susjedi doživljavali su ih kao neprijatelje i barbare, ali tragovi koje su ostavili kao i zapisi njihovih suvremenika, otkrivaju nam danas drukčiju sliku. Predmeti ukrašeni gustom ornamentikom uvode nas u njihov svijet bogat simbolima, svijet u kojem su pjesnici i proroci uz svećenike bili stupovi društva i čuvari dubokih znanja, oko čega je isprepleteno mnoštvo priča i legendi između sna i jave.