Harite su grčke božice čiji broj varira ovisno o izvoru, a njihova se imena vezuju uz uzvišene pojmove kao što su blagost, milost, gracioznost, plodnost, blagdanska radost, ljepota, ljupkost…

Grčki geograf Pauzanija spominje dvije Harite koje je štovao narod Sparte i Lakonije. Prva je Kleta, božica zvuka, a druga Faena, božica svjetla. Atenske su isto dvije: Hegemona, ona koja čini da biljke cvjetaju i donose plodove, i Auksesija, ona koja čini da priroda raste i buja.

Na antičkim vazama nalazimo i imena kao što su Anteja, Eunomija, Eutimija, Eutihija, Paideija i sva su vezana za ovu skupinu božanstava, označavajući cvjetanje, bujanje, blaženstvo, spokoj, dobru volju, učenost.

Zahvaljujući grčkom pjesniku Hesiodu, najraširenije je vjerovanje u postojanje tri Harite: Talija – Cvatuća, miljenica harmonije; Eufrozina – Svečana, ljubiteljica pjesme, božica radosti i dobrog raspoloženja i Aglaja – Sjajna, božica izobilja, plodnosti i dobrobiti.

Kao njihov otac spominje se Zeus, a kao majka Eurinoma, kći Tetije, božice nepreglednih pašnjaka i ­Oceana, kao prvobitnog kaosa… Oni su roditelji najvjerojatnije samo Taliji, Eufrozini i Aglaji.

U rimskoj su mitologiji poznate kao tri Gracije. Donose ljupkost i ljepotu, dijele milosti, darivaju dobro raspoloženje, radost, veselje, sreću. Zaštitnice su i graditeljice istinskog prijateljstva.

Prva čaša vina na antičkim se gozbama dizala u slavu Harita, Hora i Dioniza. Kažu da je Sokrat kao mlad isklesao kipove Harita koji su stajali na ulazu na Akropolu.

Od antike do danas predstavljaju ih mnogi umjetnici, od Botticellija, Rafaela do Cezanna. Spominje se da su nekada davno građeni hramovi samo u njihovu čast, pa nam tako mit govori o kralju Eteoklesu, koji je gradio hramove i činio nesebična djela u čast Harita. U nekim izvorima spominje se kip nađen u Apolonovu hramu u Termosu, možda najstariji materijalni trag slavljenja ovih božica. Čini se da su s vremenom izgubile hramove i svetkovine posvećene samo njima.U umjetničkim djelima ih vidimo kako plešu u krugu, najčešće nage, držeći se za ruke ili ramena. Prikazivane su s krunama, kako drže vjenčiće mirte kao simbol čistoće, besmrtnosti i najuzvišenije ljubavi. Vjerovalo se da u proljeće plešu s prvim Sunčevim ­zrakama, čineći da procvjetaju stabla i voćke.

Uslišite pjesnika mene
vi, Harite orhomenske,
što krasno pjevate,
a boravite
uz plodne obale Kefisa,
i rod minijski starinski štitite!
Za sve, što god je lijepo i ljupko kod ljudi,
vama od srca zahvaliti treba;
ljepotu, mudrost i plemenitost
čovjek smatra darom neba.
(Olimpijske ode, Pindar)

Često se prikazuju uz druge božice, uljepšavajući i upotpunjujući događaje. Afroditine su prijateljice i pratiteljice Muza. Dok Muze nadahnjuju, Harite daju ljepotu obliku u koji se ideja nastanjuje.

A mila smješljivka tad Afrodíta nà Kipar pođe
U Paf, gdje joj je sveti gaj i kadilni oltar.
Harite tu okupaju nju i namažu uljem,
Uljem ambrozijskim onim, što teče po bozima vječnim.
Pa je u haljine ljupke obuku – da je divota.
(Odiseja, Homer)

Okružujući se onime što Harite predstavljaju, naslućujemo uzvišenije ideje. Istodobno razabiremo da je ljepota najveća kada se ne hvali, ne zahtijeva počasti i kada ne služi samo sebi samoj. Tako samozatajne Harite strpljivo služeći čekaju da se približimo veličini ideja i poruka koje čuvaju.

Autor: Gorana Mišković