Istina je da svi trebamo razlog koji će životu dati smjer.
Ključ leži u traženju dobrih razloga i stabilnih korijena.
Ova tema može se promatrati iz dva kuta:
biti motiviran ili biti nemotiviran. Oba izraza čujemo svaki dan, u različitim prilikama i u vezi s mnogim aspektima života.
Motivacija ili nedostatak motivacije utječu na svakoga, uključujući one koji na raspolaganju imaju učenja filozofskog ideala, ali ne uspijevaju održati osjećaj smisla kako bi taj ideal pretvorili u sretan i trajan način života.
Što je motivacija?
To je motiv, uzrok koji nas vodi do pokreta na bilo kojoj razini.
Tijelo ima očite motive da se kreće, ali najzanimljiviji uzroci su oni koji pokreću emocije i um.
Općenito, emocije i um traže zadovoljstvo i izbjegavaju brige: to su dvije najveće i najiluzornije psihološke motivacije.
Kažemo da smo motivirani kad postoje stvari koje nam se sviđaju, koje nas potiču da ih dobijemo, koje uzrokuju osjećaj blagostanja, zadovoljstva i, posebno, uvažavanja drugih. Postizanje onog što smo zacrtali motivira nas da nastavimo s djelovanjem.
S druge strane, kažemo da smo nemotivirani kada nema poticaja koji nas pokreće na djelovanje, bilo zato što ne vidimo trenutne rezultate, bilo zato što smo demoralizirani nekim neuspjehom.
Motivacija i nedostatak motivacije tako postaju faktori koji određuju naše ponašanje, naše geste, način govora, pa čak i naš pristup životu.
Nedostatak motivacije
Izražava se kao obeshrabrenje, osjećaj nemoći pred teškoćama, nedostatak energije za donošenje odluka, gubitak entuzijazma, beznađe zbog budućnosti.
Iako su u početku možda postojala velika očekivanja, kako vrijeme prolazi i snovi utemeljeni na fantaziji slabe, a volju osujećuje očekivanje izvanjskog uspjeha, uzroci motivacije nestaju.
Društva u kojima živimo dijelom pate zbog nedostatka motivacije, zato što previše koriste lažne i površne psihološke podražaje, zato što obmanjuju ljude sugerirajući da uspjeh dolazi kupnjom proizvoda određenog proizvođača, uzimanjem čudesnih lijekova ili praćenjem modnih trendova.
To rezultira pojavom mnogih “ogorčenih ljudi” širom svijeta, dijelom razdraženih brojem laži kojima smo okruženi, poput čarolije koju je teško izbjeći, a dijelom razočaranih nedostatkom mogućnosti, tj. valjanih ideja pomoću kojih bi se suočili s egzistencijalnim životnim poteškoćama.
Lažne vrijednosti koje prevladavaju znače da je ustrajno nastojanje zamijenio laki uspjeh; rad je zamijenila zabava, zdrave aktivnosti stres, istraživanje glasine, studij učenje samo onoliko koliko je potrebno da prođemo.
Danas trenutačno prevladava nad trajnim. Potiče nas se da živimo u sadašnjosti, ali ne i s prisutnom sviješću, već da utočište tražimo u nesvjesnom kako bismo izbjegli odgovornosti i poteškoće.
Na prošlost se gleda kao na niz neuspjeha, a ni budućnost ne doživljavamo u mnogo boljem svjetlu…
Takav stav potiče ljude da traže krivca u drugima – ne stvarnog krivca, već onoga koji se nađe u blizini. Stoga krivimo ljude oko sebe, stanje u svijetu općenito, nedostatak novca, zlo u ljudima… i toliko mnogo drugih izgovora koji vode do destruktivne i pesimističke neaktivnosti koju zatim pokušavamo prenijeti na druge.
Unutarnja i vanjska motivacija
Istina je da svi trebamo razlog koji će životu dati smjer. Ključ leži u traženju dobrih razloga i stabilnih korijena.
Ako motivacija dolazi od drugih, ako je izvanjska, živjet ćemo u stanju vječne ovisnosti. Svijet oko nas postat će atmosferski fenomen koji će odrediti naše sunčane i olujne dane, naše radosti i našu tjeskobu. Da ne spominjemo našu ovisnost o drugim ljudima koje smatramo motivom i razlogom našeg ponašanja. Vanjske motivacije su, nažalost, prolazne i nestabilne i nisu korisne kao osnova za život.
Jorge A. Livraga je rekao: “Snovi umiru kada im se dozvoli da umru, kada ovisimo isključivo o vanjskim motivacijama da ih hrane: ako postoje ljudi koji nas uveseljavaju, mi smo veseli, ako ti ljudi nisu prisutni, nemamo više energije: ako su okolnosti povoljne, osjećamo se hrabro, ali ako stvari malo skrenu s pravca, klonemo. Na takav način ne živimo snove i ne izražavamo entuzijazam. Tako čovjek najviše postaje sjena ili odraz entuzijazma i snova drugih, odraz okolnosti i osmijeha odobravanja bilo koga tko se u tom trenu nađe oko njega.”
Najbolja motivacija je ideal života koji pokreće sve naše sposobnosti, koji ispunjava čitavo naše biće.
Unutarnje motivacije nastaju iz naših ideja i osjećaja koje smo odabrali i usvojili procesom učenja i donošenja odluka, iskustvom i gledanjem u budućnost. To su stanja svijesti koja se ne temelje samo na zadovoljavanju osnovnih potreba, već nadilaze nagone, osjetila, trivijalne emotivnosti ili ideje koje su trenutno u modi.
Najbolja motivacija je ideal života koji pokreće sve naše sposobnosti, koji ispunjava čitavo naše biće i nudi nam kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve dajući korisno, snažno i djelotvorno značenje našim postupcima.
Psihološke motivacije i filozofske motivacije
Psihološke motivacije su kratkotrajne jer ovise o nestabilnosti i prolaznosti emocija, bilo naših, bilo tuđih. Ako u vlastitom životu stavimo naglasak na emocije, vrlo lako se može dogoditi da nakon razdoblja motivacije nastupi razdoblje demotivacije, koje će svojom negativnom težinom ostaviti tragove u našoj osobnosti. Ako s druge strane prihvatimo filozofske vrijednosti, moći ćemo razumjeti velike ideje koje su pokretale povijest, koje su nadahnule velikane povijesti koji i dalje svijetle poput svjetionika na putu.
Filozofija je trajna motivacija jer je potraga za mudrošću put koji nikada neće završiti i koji, naprotiv, predstavlja ciljeve koji se uvijek obnavljaju, stalne mogućnosti za ispravljanje i obnavljanje, za učenje i iskustvo, za potvrđivanje i sreću.
Krenimo od izvanjskog prema unutarnjem i pretvorimo motivacije u uzroke, uzroke u korijene, korijene u temelje, temelje u ciljeve, ciljeve u evoluciju. To je pravi filozofski put, izvrstan motiv za život.
Autor: Delia Steinberg Guzmán
S engleskog preveo: Josip Matković
