Konfucije je Zapadu poznat kao mudar čovjek, čovjek jednostavnih, mudrih izreka koje nude dubok izvor za osobnu refleksiju. Osim pamtljivih riječi mudrosti, Konfucije je u nasljeđe ostavio trajan model društvenog poretka koji se očituje u individualnoj, etičkoj izvrsnosti. Ovaj visoki ideal došao je u vrijeme kada je kineski feudalni sustav bio u dekadenciji i vapio je za oporavkom. Konfucijanizam je uvelike utjecao na kineski narod gotovo dvije i pol tisuće godina i bio glavna politička, etička i duhovna praksa sve do dolaska na vlast komunističke partije.
Ulaz u Konfucijev hram, Ching-Hai
Povijesni podaci o osobi Kong-Fuzi, na Zapadu poznatoj kao Konfucije, popraćeni su dodacima u obliku legendi koji naglašavaju njegov značaj u analima mudraca čovječanstva. Budući da je bio plemenita roda i predodređen za velika djela, nad njegovom je kolijevkom bdio par zmajeva. Još kao dijete bio je izvor znanja i vodio duboke i složene rasprave sa starješinama svoga grada. Zahvaljujući snažnoj i vrlo zreloj inteligenciji čitao je i upijao svu klasičnu mudrost svoga vremena, zbog čega se govorilo da nije imao učitelje već samo učenike.
Povijesni podaci pokazuju njegovu sklonost i interes za politiku. Biti državni službenik za njega je predstavljalo najveću čast, a voditi i oblikovati budućnost vlastite zemlje njegova najveća težnja. U dobi od sedamnaest godina imao je visoku poziciju u lokalnoj upravi, a do dvadeset pete osnovao je vlastitu školu u kojoj su filozofska učenja bila dostupna svim ljudima, bez obzira na stalež i status, što je za feudalno društvo bilo revolucionarno.
Nakon legendarnog susreta s učiteljem Taoa, Lao Tzuom, Konfucijev se ugled proširio nadaleko. Tamo gdje Tao promiče shvaćanje da je materijalni život nebitan i da se mudrost može postići samo nadilaženjem dualnosti, Konfucije traži praktičniji put, iako ne odbacujući duhovni i prolazni aspekt života. Konfucije je vjerovao da put do mudrosti leži u redu, etici, politici i vrlini te da se čovjek oblikuje ovdje, u svijetu u kojem živimo. Smatrao je da trebamo nastojati razriješiti unutarnje sukobe koji nas sprečavaju da živimo u skladu s drugima, umjesto da se zamaramo tajnama univerzuma. Ili njegovim riječima: Prije nego što služite bogovima, služite onima oko sebe, čineći ih plemenitima, hrabrima, iskrenima, pravednima i čestitima; a nakon što to postignete, posvetite se bogovima.
Analekti
Kasnije je Konfucije napredovao kroz položaje u političkoj službi u glavnom gradu svoje države Lu te je naposljetku obnašao funkciju ministra pravosuđa, najvišu političku funkciju uz kraljevsku. Njegove su metode pomogle da država Lu izraste u blagostanju i građanskoj poslušnosti te je postala vodilja moralne ispravnosti, kao i ekonomska sila. Suparničke države postale su ljubomorne i skovale su zavjeru protiv Konfucija, nastojeći stvoriti razdor između njega i princa koji je postao njegov učenik. Unatoč najboljim Konfucijevim namjerama da kod svog učenika izgradi karakter plemenitosti i poštovanja, princa su zaveli raskošni darovi i konkubine koje su mu poslali lukavi neprijatelji. Korupcija je pokvarila odnos između princa i njegova dotadašnjeg učitelja, te se Konfucije povukao s dvora.
Budući da je bio velik i mudar čovjek, Konfucije je tu krizu pretvorio u ogroman čin velikodušnosti, putujući zemljom i dijeleći svoja učenja sa svima. Savjetovao je sve bez razlike, od kraljeva do seljaka, a kad bi ga zamolili da ostane i nastani se u određenoj regiji, odbijao ih je uz objašnjenje da njegova sveta dužnost treba biti dostupna svima. Prvak među ljudima, neumorni reformator, Konfucije je umro u 73. godini, ostavivši nasljeđe pravednosti i bratstva koje nas i danas nadahnjuje.
Konfucije s učenicima
U srcu konfucijanizma nalazi se koncept Li, poredak zasnovan na prirodnom ili univerzalnom zakonu, usporediv s Dharmom u Indiji ili Ma’at u Egiptu. Li se može shvatiti kao sustav regulacije i evolucije. Kad se odnosi na pojedinca, to je etički razvoj koji budi vrline pravde i dobrote ljudskog bića. Na političkom polju, Li je usklađivanje pojedinaca tako da, vođeni vrlinom, bivaju ujedinjeni i vertikalizirani radi postizanja višeg zajedničkog ideala – općeg dobra. Tako konfucijanizam posreduje između razine pojedinca i društva, između etike i politike, i spaja ih u jedinstvenom idealu življenja. Konfucije je te ideje smatrao nerazdvojnim; etični ljudi vode do pravednog društva, a plemeniti vladari uzdižu ljude kako bi oni težili plemenitim idealima.
Ako ljude vodite vladinim mjerama i upravljate njima prijeteći im kaznom, ljudi će pokušati izbjeći zatvor, ali nedostajat će im osjećaj časti. Ako ljude vodite vrlinom i upravljate njima uz pomoć Li, ljudi će imati osjećaj časti i poštovanja.
Osim izreka zabilježenih u Analektima, koje ostaju neizmjeran izvor mudrosti, njegova politička filozofija također bi nas trebala potaknuti da zastanemo i duboko se zamislimo o trenutnom odnosu između pojedinca i društva.
Autor: Aidan Murphy
S engleskog preveo: Loris Ivančić Žic
