Jednoga je dana avatar Krišna poželio ispitati mudrost svojih prijatelja. Pozvao je najprije kralja Duryodanu, vladara na glasu s okrutnosti i sitnodušja. U njegovu su kraljevstvu podanici životarili u strahu.
Reče Krišna Duryodani: “Pođi svijetom i pronađi mi jednog uistinu dobroga čovjeka.”
“Da, gospode”, odgovori Duryodana, i krenu na put. Obilazeći svijet, susreo je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije našao traženoga čovjeka.
“Gospode, svi su ljudi sebični i opaki. Žalim, nisam našao onakvoga kakvog si poželio.”
Krišna otpusti Duryodanu i pozove drugoga kralja Dharmarađu.
Dharmarađa bijaše vladar poznat sa svoje velikodušnosti i blagodatnosti. Njegovi su ga podanici voljeli.
“Kralju,” reče Krišna, “želio bih da pođeš svijetom i pronađeš jednog uistinu opakoga čovjeka.”
“Da, gospode”, reče Dharmarađa, i krenu na put. Obilazeći svijet, susretao je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije naišao na traženoga čovjeka.
“Gospode, nisam mogao ispuniti tvoju želju”, reče kralj skrušeno. “Jer susretao sam ljude koji su zavedeni, brzopleti i zaslijepljeni, ali nigdje ne naiđoh na uistinu opakoga čovjeka. Svi, koje sam susreo, dobri su u srcu, usprkos njihovim manama.”
Izvor: Priče, Vesna Krmpotić
Odabrala: Vesna Perhat
