Kada govorimo o “znanju”, prvo pomislimo na ljude i na naš veliki mozak, zaboravljajući da je znanje prisutno u svim vrstama, čak i onima koje smatramo neživima.
Doista, pčele, pauci i ose vrlo su vješti graditelji – oni grade prekrasne strukture. Gledajući košnicu, osinje gnijezdo ili paukovu mrežu, priznajemo im vještinu, ali kažemo: “Te vrste ne znaju razmišljati. Ne mogu se baviti matematikom. Ne mogu planirati i osmišljavati projekte. Nemaju inteligenciju. Sve što imaju je instinkt.”
Ipak, nismo im mi ljudi dali gnijezda i mreže, već su ta mala stvorenja “bez mozga” sama oblikovala i izgradila te čudesne strukture kojima se toliko divimo. Ako ona ne znaju, tko zna? Ona znaju. Njihova vrsta je tijekom svoje evolucije stekla to znanje.
Pogledamo li biljke, također vidimo čudo znanja. Stablo jabuke zna kako stvoriti korijenje, grane, lišće, cvjetove i plodove. Kažete da ono, budući da nema inteligencije, nema drugog izbora. A vaša rebra, žlijezde, kralježnicu – jeste li ih vi stvorili svojom inteligencijom? To je djelo “znanja” koje obuhvaća sve, uključujući i našu sposobnost razmišljanja.
Thich Nhat Hanh, The Sun My Heart
Priredila: Dijana Kotarac
