Simboli su pratili ljudska bića od njihovih dalekih početaka. Prisutni su i danas, iako ih dominantna znanstveno-tehnička racionalnost marginalizira. Posredstvom simbola dolazimo do dubljeg razumijevanja života i nas samih. Sveopća kriza suvremenog svijeta posljedica je našeg odvajanja od dimenzije dohvatljive jedino simbolima. Za cjelovitiji pogled na svijet potrebno je sjediniti racionalno i simboličko mišljenje kako bi se razjedinjeni svijet iznova ujedinio.
Sakralna geografija oslanja se na temeljni kozmogonijski mit koji prenosi model stvaranja univerzuma od prvotnih vremena naovamo. Unatoč razlikama u predajama, mit sadrži sliku središta svijeta koje povezuje ono što je gore s onim što je dolje, poput osi svijeta zahvaljujući kojoj je sve povezano i živi. To je činilo jezgru vjerovanja tradicionalnih društava čiji je materijalni svijet bio uređen po uzoru na mitsku geografiju. Čovjek je uz pomoć sakralne geografije proživljavao iskustvo svetog i bio povezan s univerzumom.