U našoj je ljudskoj prirodi da želimo biti sretni, a isto tako poznato je i da je svatko od nas kovač, graditelj ili kormilar svoje sreće - ona ovisi o nama. Francis Bacon put sreće uspoređuje s Mliječnim putem na nebu koji je stjecište ili roj sitnih zvijezda koje se ne vide pojedinačno, ali zajedno daju svjetlost.
Najbolji lijek za očuvanje zdravlja je poznavanje svojih navika prehrane, sna, aktivnosti, odnosno naše vlastito zapažanje što nam čini dobro, a što nam škodi te odluka što možemo uzimati, a što je bolje ostaviti. Bacon upozorava da je potrebno čuvati se naglih promjena te da je potrebno razlikovati ono što se općenito smatra dobrim i zdravim od onoga što odgovara našem tijelu.
Posvećivanje pažnje lijepom ponašanju danas se često povezuje s minulim vremenom života na dvoru ili s građanskim salonima. Bacon u ovom eseju govori o prednostima lijepog ponašanja koje doprinosi ugledu. Naglašava vrijednost prirodnosti i jednostavnosti u odnosu prema izvještačenosti i pretjeranim formalnostima te zaključuje da je čovjeku odmjereno i dostojanstveno ponašanje poput stalne pismene preporuke.
Čitanje i učenje ne smiju biti sami sebi svrhom, naučeno i pročitano potrebno je i primijeniti jer učenje se usavršava iskustvom. U ovom eseju Bacon upozorava čitatelja da pazi što i zašto čita jer bi neke knjige trebalo samo okusiti, druge progutati, a tek rijetke sažvakati i probaviti.
