Jedan od najzagonetnijih fenomena u univerzumu. Nitko ne zna odakle dolazi i kamo ide. Gdje se nalazi i od čega se točno sastoji. Znanost, religija, psihologija i filozofija stoljećima ga nastoje definirati. Do danas nisu u tome uspjeli.

Neovisno o svim kontroverzama, svi se slažu da je riječ o iznimno složenom fenomenu koji zasigurno nikada neće biti u potpunosti shvaćen. U javnom kontekstu polako se ukorjenjuje ideja da u univerzumu postoji mnogo neriješenih zagonetki i da nikada nećemo sve razumjeti. Još se u mojim kasnim školskim danima u osamdesetima govorilo da se čovječanstvo nalazi na pragu shvaćanja svijeta u cjelini i objašnjenja svih pojava…

Tada sam se zapitala: je li to doista toliko važno? Zar zagonetke i misteriji također nemaju svoju vrijednost? C. G. Jung je tvrdio da velika životna pitanja nisu tu da bi se na njih odgovorilo, već da nas pokreću. Pozabavimo se, dakle, fenomenom svijesti koji se često poistovjećuje sa spoznajom, opažanjem, umom, psihom, dušom…

Svakodnevna svijest: treperavi um

Tko god promatra sebe samog, utvrdit će da je ­svijest obično vrlo nemirna. Kao majmun skače uokolo, bavi se opažajima, budućnošću i prošlošću, ocjenjuje i prosuđuje. Automatski razlikuje neugodno od ugodnog. Odbija ono što je neugodno i želi to izbjeći, držeći se onoga što je ugodno. Te se procjene i prosudbe odvijaju potpuno nesvjesno, a potječu iz utisaka nastalih u djetinjstvu i iz uobičajenih navika. One su poput autocesta i nastaju međusobnim povezivanjem neuronskih mreža. Upravljaju našim ponašanjem i imaju za posljedicu to da nam je teško razmišljati “izvan okvira”. Mi često patimo od tih automatizama, ali ne znamo kako ih prevladati. Zato ćemo zasada samo reći: moguće je…

“Posjedovanje samoga sebe” svijest je o iskri besmrtne duše u nama, kao i unutarnje opažanje da to više ja može ući u unutarnji dijalog s našim mislima, osjećajima i djelima.

Svijest, nesvjesnost i identitet

Kad se onesvijestimo, naše je opažanje isključeno, ne reagiramo, nemamo kontrolu nad onime što se događa. Kad se probudimo, prvo se zapitamo: Gdje sam? Što se dogodilo? Kad se pokrene sjećanje, ponovno postajemo svjesni svog Ja identiteta – kroz sjećanja na prethodna iskustva. Svjesno opažanje, prisutnost ovdje i sada i osjećaj sebe su se vratili.

Svijest o sebi razvija se u dobi od otprilike dvije do tri godine i formira se kroz iskustvo. U pubertetu dolazi do promjene svijesti. Mozak se potpuno mijenja. Na daljnjem životnom putu skupljamo znanja, oblikujemo svoju osobnost i zauzimamo svoje mjesto u društvu. Razvili smo svjesni identitet – u različitoj mjeri, jer postoje ljudi koji kroz život prolaze s aktivnom pažnjom i drugi koji su skloniji prepustiti se struji života.

Samosvijest

Ovaj pojam ima mnogo različitih značenja. Izjednačava se sa samopouzdanjem, ali se može smatrati i “posjedovanjem sebe”. Ovdje se susrećemo sa sljedećim višeznačnim pojmom, jastvom. C.G. Jung ga definira kao “osnovni atom duše” koji u sebi sadrži i svjesno i nesvjesno. U jastvu su sadržani svi potencijali jednog ljudskog bića, ono postoji prije nego što čovjek razvije svijest o sebi. Za mene je to usporedivo s božanskom iskrom majstora Eckharta ili atmom hinduističke filozofije.

Dakle, “posjedovanje sebe” bi bila svijest o toj iskri besmrtne duše u nama, kao i unutarnje opažanje da to više ja može ući u unutarnji dijalog s našim mislima, osjećajima i djelima. I da možemo opažati i mijenjati procese u sebi. Tako da možemo postupati u skladu sa svojim vrijednostima, to jest “vladati” sobom.

Svijest kao pozornost i svjesno opažanje

To su pojmovi iz “budističke psihologije”. Za razliku od zapadne psihologije koja postoji sto godina, budistička disciplina svijesti je jako stara. Te dvije psihologije imaju potpuno različite pristupe. Zapad traži provjerljive objektivne rezultate i definicije. Istočni put naglašava istraživanje i vježbanje uma i praktično iskustvo: Radi se o “postajanju svjesnim”.

Pritom učimo kako pomoću svjesne pažnje izaći iz automatizama i destruktivnih misli. Jedan budistički učenjak i redovnik definira usredotočenu pažnju kao “jasnu i usmjerenu svijest o tome što se u uzastopnim trenucima opažanja događa s nama i u nama.”

Sjećam se povratne poruke jedne polaznice koja je tjedan dana provodila vježbu pažnje. Bila je šokirana brojnim negativnim mislima i osjećajima koje je otkrila u sebi. I nije bila jedina. To zahtijeva unutarnji rad na svijesti. Jer mnogi odrastaju s neprijateljskom slikom čovječanstva. Karakteriziraju je suparništvo i natjecanje, od kojih se štitimo s maskom snage i sigurnosti. A budući da se često osjećamo ugroženo, često ne vjerujemo drugima i optužujemo ih za loše namjere.

Ne samo budizam, već i antički zapadni mislioci preporučuju brojne metode kako prepoznavati negativna stanja svijesti, opažati ih i kako ih transformirati u blagotvoran unutarnji stav. Epikurejci objašnjavaju da stalno moramo promišljeno birati. Umjesto da stalno razmišljamo o problemima i nevoljama i pripremamo se za to, treba živjeti ovdje i sada. Odvratiti misli od bolnih stvari i usredotočiti se na pozitivno. No, što učiniti u slučaju poteškoća?

Širenje svijesti kroz probleme?

Prema stoičkom filozofu Epiktetu, nisu stvari ono što nas brine, već mišljenja koja imamo o njima. To su naši stavovi i predodžbe o tome kako bi nešto trebalo biti. Kako bi se drugi čovjek trebao ponašati, kako bi trebao provoditi svoj odmor ili kako bi se vrijeme trebalo razvijati. Ali, ako se opustimo i upustimo u avanturu života, tada ćemo svugdje naići na prilike za učenje. Stav otvorenosti i znatiželje, u kombinaciji s fleksibilnošću, preduvjet je da postanemo mudri. Život je pun iznenađenja i u svakoj situaciji imamo priliku odlučiti kako ćemo reagirati. Američki menedžer i autor Stephen Covey objašnjava da između podražaja i naše reakcije postoji slobodan prostor izbora. Ovdje možemo pritisnuti tipku za pauzu i aktivirati svijest, volju i maštu te odabrati radnju ili riječi koje odgovaraju našim vrijednostima. I tako se osloboditi neželjenih obrazaca navika.

Evo primjera za ovo: predavač je htio otputovati na kongres, na kojem je trebao održati glavno izlaganje. Stigavši u zračnu luku, pročitao je na oglasnoj ploči da je jedini let do mjesta u kojem se održava kongres otkazan. Njegova reakcija na taj neočekivani obrat bila je rečenica koju čovjek može prizvati u sjećanje u teškim situacijama: “Sada me stvarno zanima kako će moj život ići dalje!” Takav stav znak je usredotočene svijesti.

Svijest kao usredotočenost

Na prikazu niže objašnjava se praktični aspekt svijesti kao unutarnjeg središta iz kojeg se ulazi u različite uloge u životu. Cilj je svjesno djelovati u skladu s vlastitim vrijednostima i idealima. To je autentičnost u filozofskom smislu. Tako ostajemo vjerni sebi u različitim područjima života. Istovremeno, možemo obazrivo i samosvjesno stupiti u kontakt s drugima.

C. G. Jung definira jastvo kao “osnovni atom duše” koji sadrži ne samo svjesno nego i nesvjesno.

Na crtežu je prikazano šest područja života. Primjer: Svaki čovjek je dijete svojih roditelja, svi smo građani društva, uglavnom imamo posao, često partnera i/ili smo roditelj. Imamo prijatelje i možda ovaj ili onaj hobi ili društvenu obavezu. Svaki put kad susrećemo različite ljude, nalazimo se u drugačijem odnosu. Naprimjer, na poslu smo podređeni šefu, ali u slobodno vrijeme možda imamo vodeću poziciju. Kada se susretnemo sa svojim roditeljima, postoje jasna očekivanja koja proizlaze iz obiteljskih odnosa. Želimo li se toga osloboditi, može doći do sukoba. Trebamo se svjesno odlučiti i istovremeno ući u razgovor na dobro promišljen i obazriv način.

Promjena iz jednog područja života u drugo, odnosno iz jedne uloge u drugu, treba se uvijek odvijati preko središta. Tu je smještena svijest koja u idealnom slučaju sve promatra iz ptičje perspektive. Odozgo nam pomaže da svoje mišljenje, govor i djelovanje biramo u skladu s našim vrijednostima: da ostanemo vjerni sebi i da djelujemo iz unutarnje smirenosti.

Autor: Gudrun Gutdeutsch
S njemačkog prevela: Ružica Mesić