Rimljani su od grada-države neumornim osvajanjima stvorili moćno carstvo koje se protezalo na tri kontinenta. Po povratku iz osvajačkih pohoda, najveća čast za vojskovođe bio je prolazak u svečanoj povorci kroz trijumfalni luk – slavoluk. Prolazak kroz slavoluk simbolički je označavao ulazak u nove zemlje. Vremenom su slavoluci postali simbol Rimskog Carstva i njegovih pobjedonosnih osvajanja.
Grčki hram svojom arhitekturom predstavlja vrhunac klasičnog graditeljstva, ali i klasičnog idealizma koji se bavi idealnom formom hrama i idealnom formom ljudskog tijela. Grčki su mislioci otkrili da postoje iste zakonitosti unutar čovjeka i prirode te da harmonični razmjer zlatnog reza postoji u prirodi kao i u mjerama ljudskog tijela. Taj je razmjer postao osnova za proporcioniranje hrama. Stoga je grčki hram istovremeno simbolička slika čovjeka i slika prirode, odnosno svijeta, što govori o dubini i širini imaginacije starih Grka.
Budisti širom svijeta obilježavaju dan Buddhina rođenja. Ovisno o kalendaru, u različitim zemljama taj se dan slavi na različite datume, različito se naziva i ima drugačija obilježja. U Japanu se naziva Hana Matsuri ili Festival cvijeća, a obilježava se ceremonijom kan-butsu-e (Kupanje Buddhe), kojom se simbolički obnavlja legenda o Buddhinom rođenju, i povorkama djece koja ulicama pronose kipić Buddhe.
Claude Oscar Monet jedan je od najvažnijih predstavnika francuskog impresionizma, pokreta koji je naziv dobio upravo prema njegovoj slici Impresija, zalazak sunca. Inspiriran svojim vrtovima u Givernyju, koje je sam uređivao, Monet je neumorno slikao uvijek iznova gotovo isti motiv i isti prizor nastojeći zahvatiti ljepotu prirode i promjene intenziteta svjetlosti.
Jedno od najvažnijih šintoističkih svetišta izgrađeno je u VI. stoljeću na otoku Itsukushimi, a posvećeno je trima božicama mora, kćerima boga vjetra i oluja Susanooa. Osim glavnog svetišta, po cijelom otoku je razasut niz manjih svetišta. Do glavnog svetišta dolazilo se simboličkim pročišćenjem: prolaskom kroz torii koji je razdvajao svjetovni i sveti prostor. Kao mjesto iznimne prirodne ljepote i povijesne vrijednosti, svetište na Itsukushimi smatra se dijelom svjetske kulturne baštine.
U Japanu okruženom morem, najtipičniji i najčešće korišteni motiv oponaša valove i naziva se seigaiha. To je ujedno jedan od nekoliko tradicionalnih japanskih motiva "povoljnog predznaka" za koje se vjerovalo da donose sreću i mir.
Alberobello, gradić u talijanskoj pokrajini Apuliji, jedinstvenim čine neobična kamena zdanja konusnih krovova, tzv. trulli. Ovaj dragocjeni primjer građevinskih konstrukcija i tehnika primjenjivanih u prapovijesti i sačuvanih do danas, uvršten je na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine.
Najglasovitiji kineski vrtovi nalaze se na popisu svjetske kulturne baštine, iako se doimaju poput netaknutog, spokojnog krajobraza. U kineskoj vrtnoj umjetnosti, koja je plod pažljivog promišljanja i velike vještine, ogleda se tradicionalna saživljenost čovjeka i prirode.
Priroda grada nije određena brojem njegovih stanovnika, nego onim što su ostvarili na području kulture, umjetnosti i političke misli. Ključni trenutak u nastanku grčkog grada jest pojava zajedničkog trga, agore. To je središte društvenog života grada i mjesto na kojem su se rješavali problemi koji su nadilazili pojedinačne interese građana.
Uz Mirona i Fidiju, Poliklet iz Arga najznačajniji je grčki kipar zlatnog ili klasičnog razdoblja. Proslavio se brončanim skulpturama atleta idealnih proporcija, od kojih su najpoznatiji Kopljonoša (Dorifor), Tezej (Dijadumen) i Nosač diska (Diskofor). Bio je poznat i kao filozof te autor Kanona, teoretske rasprave o idealnim proporcijama ljudskog tijela.