U drevnoj Indiji, pjesme, himne i epovi učili su se napamet, pjevali i prenosili s generacije na generaciju. Autorstvo se pripisivalo božanskoj inspiraciji, pjesnici su se smatrali prenositeljima božanske poruke. Pjesnička riječ bila je vezana uz glazbu i pjevanje, svaki je pjesnik bio i pjevač i skladatelj. Indijska poezija koja je prožeta duhovnošću i koja prenosi bogat i mnogostran doživljaj svijeta bila je način otvaranja svijesti prema Istini, Bogu, Stvarnosti.
Zimski solsticij označava najtamnije razdoblje u godini kada je Sunčevo svjetlo najslabije, dan najkraći, nakon čega nastupa preokret. Upravo taj trenutak preokreta religije mnogih kultura vežu uz rođenje bogova i velikih učitelja koji su svijetu donosili plamen svjetla, snagu preporoda i obnove. Različiti narodni običaji slave to nevidljivo događanje u prirodi. U starom Rimu to je bio rođendan Nepobjedivog Sunca. To je prigoda da i sami probudimo božansku iskru koju nosimo u sebi, svoje vlastito nepobjedivo Sunce.