Ples, izvorno obrednog karaktera, bio je način održavanja veze između zemlje i neba, a svaki drugi oblik plesa iz njega je izveden. Njemački učitelj baleta i koreograf Bernhard Wosien u narodnim je kolima prepoznao arhetipsku snagu plesa u krugu, na temelju kojeg je osmislio moderni oblik svetog plesa. Ples u krugu oživotvoruje kolo života, vječno kretanje oko njegova središta, te budi sjećanje na prvotno jedinstvo i povezanost s božanskim.
Ljepotu i značenje istinskih umjetničkih djela ne bismo mogli percipirati bez odgovarajućeg obrazovanja. Samo gledanje i slušanje nisu dovoljni; potrebno je obrazovati nutarnja osjetila. Ona razvijaju našu estetsku inteligenciju i omogućuju nam prepoznati ono što je dobro, ispravno i lijepo. Otvaraju nam pristup višoj stvarnosti gdje jasnije zamjećujemo ljepotu i smisao. Umjetničko obrazovanje je neophodno i zato da bi velika umjetnička djela nastavila biti izvor iz kojeg će budući naraštaji crpiti snagu i nadahnuće.
Svibanjski ples oko stabla postavljenog u središtu naselja jedna je od velikih godišnjih svetkovina pretkršćanske Europe. Ta se tradicija drevnih korijena u nekim krajevima sačuvala do danas. Stablo s korijenjem u zemlji i granama u nebu simbol je veze između neba i zemlje, osi svijeta, stupa stabilnosti, vertikalnosti. Raznobojne vrpce kojima se ukrašava stablo i sam ples predstavljaju pokret, vrijeme, horizontalnost. Ples prikazuje koloplet života oko osovine svijeta i slavi njegovu periodičnu obnovu.
Plesna drama bharatanatyam, nastala na krajnjem jugu Indije objedinjuje ples, glazbu, glumu i poeziju. Sadrži elemente stare religije Dravida i brahmanizma te kulta boga Šive. Kao i svaka tradicionalna umjetnost, povezana je s religijskim idejama koje umjetnici nastoje što vjernije prenijeti. Sastavljena od niza cjelina, bharatanatyam se uspoređuje s ulaskom u hram, prilaženjem oltaru, uspostavom komunikacije te potpunim stapanjem s božanskim.