Tradicija svibanjskog stabla predstavlja obred plodnosti povezan s povratkom lišća na stabla. Tijekom mjeseca svibnja ceremonijalno se posadi jedno stablo ili se postavi stup ili jarbol koji ga predstavlja. Ovaj je običaj proširen po cijeloj Europi, a uz njega su povezani različiti nazivi: stablo veselja ili svibanjsko stablo, zeleni svibanj, svibanj, stablo ljubavi, te majban i majuš u sjevernom dijelu Hrvatske.
Kako nalaže tradicija, u noći između 30. travnja i 1. svibnja iz šume se donese stablo, najčešće breza, i posadi se ili samo postavi u središtu sela ili naselja. Tim se obredom označava prijelaz iz jedne sezone u drugu. Slavi se preporod biljnog svijeta i univerzalnog života, a cilj je stimulirati plodonosne snage zemlje. Proljetno stablo obnove postavljeno na središnjem mjestu u selu ukrašava se cvijećem i vrpcama, a oko njega se tijekom cijelog mjeseca svibnja okupljaju mještani uz ples i slavlje.
Egipatski i grčki korijeni
Simbolika svibanjskog stabla vezana je uz arhetip stabla života, stabla kao osi svijeta o čemu piše Mircea Eliade. Stablo svijeta koje pronalazimo u mnogobrojnim mitologijama upućuje na postojanje kozmičkog stabla koje povezuje različite svjetove: nebeski, zemaljski i podzemni.
U drevnom su Egiptu tijekom izuzetno važnih svetkovina mjeseca khoiak podizali stup djed. Pomoću zavoja za mumificiranje oblikovalo bi se raskomadano Ozirisovo tijelo, a postavljanje stupa djed simboliziralo je božansku sposobnost regeneracije.
Izvorno je, prema egiptologu Georgesu Poseneru, stup djed tumačen kao stilizacija rascvjetanog stabla ili okresanog debla (za poticanje ponovnog rasta), ili svežnja zelenih stabljika (visoki snop žita), a mogao je biti i prikaz kralježnice.
Za vrijeme Novog kraljevstva nedvojbeno je predstavljao Ozirisovu kralježnicu. Stup je oduvijek imao značajnu ulogu u obredima plodnosti, a asimilirajući se u ozirijanski mit, simbolizira i uskrsnuće.
U drevnoj Grčkoj Menade (Bakantice kod Rimljana) izvode svibanjski ples s trakama u cilju rekonstrukcije tijela Dioniza-Zagreja koje su raskomadali Titani, što svakako podsjeća na mit o Ozirisu. Tako na grčkoj grnčariji iz 5. st. pr. Kr. nalazimo Dioniza predstavljena kao omotano i maskirano stablo, okrunjeno i okruženo Menadama koje omotavaju trake od lišća i cvijeća oko njegova raskomadanog tijela.
Ova tradicija stupa/jarbola i šarenih vrpci krije u sebi jako staro značenje. Jarbol, kao simbol osi svijeta, predstavlja uspravnost, nepomičnost i povezuje se s kozmičkim prostorom; vrpce i ples predstavljaju pokret, vrijeme, godišnja doba, horizontalnost. Spoj toga simbolizira živući i stalno obnavljajući prostor-vrijeme.
Stablo opleteno raznobojnim vrpcama
Svibanjski stup ili majuš simbolički predstavlja stablo kao središte svijeta koje univerzumu daje čvrstoću i povezanost.
Male vrpce koje tvore vrh stošca predstavljaju rijeku zvijezda, nebeski svod, most ili dugu, dakle uzlazni put duše. Kruna simbolizira granicu vidljivog zvjezdanog svijeta. Velike vrpce se upliću oko i uzduž majuša izvođenjem spiralnog plesa dviju zmija, poput onog na Merkurovom kaduceju.
Taj ples s vrpcama koje se isprepliću oko jarbola predstavlja kolo Života, cikluse godišnjih doba i sudbinu u vremenu koje protječe.
Svibanj u Provansi i Bretanji
Tradicija vezana uz svibanjsko stablo još uvijek je prisutna u mnogim dijelovima Francuske. U Provansi se i danas izvodi ples oko stupa, a naziva se i ples konopaca. Ovaj arhaičan ples povezan uz kozmičko stablo prikazuje tkanje života oko osovine svijeta koja povezuje Nebo i Zemlju. Plesači tijekom plesa upliću konopce u pletenice te ih raspliću. Ples konopaca osim u Francuskoj nalazimo i u Njemačkoj i Austriji.
U keltskoj tradiciji 1. svibnja je praznik Beltane, datum kada su Kelti izlazili iz razdoblja tame u razdoblje svjetla. To je treća od četiri velike godišnje vjerske svetkovine iz keltske prapovijesti. Vezana je za Belenos, Lug i Belisamu. Glavni obred Beltane je vatra koju su palili druidi, a ljudi bi tada tjerali stoku kroz vatru i tako štitili (imunizirali) životinje od mogućih epidemija u nadolazećoj godini.
***
Općenito gledajući, radi se o proslavi promjene životnog ritma, o prelasku iz zimskog na ljetni načina života koji se više odvija na otvorenom, u prirodi. Svečanost obilježava ovaj prijelaz kako fizički, tako i duhovno. Ples oko svibanjskog stupa jedna je od ključnih sastavnica svečanosti: držeći po jednu traku u ruci, sudionici plešu vrteći se oko stupa. Svibanjski stup tako postaje ogromni razboj. Uz sudjelovanje plesača, violinista, harfista, svirača frule, svečanost postaje poput prave žive slike.
Autor: Brigitte Boudon
S francuskog prevela: Vesna Perhat
