Categories: Književnost|Tags: 05-2026, Agni, bauli, Biljana Popović, Buddha, drevna Indija, epovi, estetika, Garuda, glazba, himne, Hsuan Tsang, indijska misao, indijski učitelji, indoeuropska književnost, Indra, Izbor iz Kabirovih pjesama, Kabir, Kavivalabh, kineski putopisac, kozmički ples, molitve, Namdev, Nanak, narodni pjevači, pjesme, pjesnici, pjevanje, ples, Rabindranath Tagore, Rgveda, ritam, Šankara, sanskrtska književnost, Šiva, stihovi, Surja, Theragatha, Therigatha, Tukarama, Tulsidasa, umjetnost, Varuna, Višnudharmotara, vjerske ceremonije|
U drevnoj Indiji, pjesme, himne i epovi učili su se napamet, pjevali i prenosili s generacije na generaciju. Autorstvo se pripisivalo božanskoj inspiraciji, pjesnici su se smatrali prenositeljima božanske poruke. Pjesnička riječ bila je vezana uz glazbu i pjevanje, svaki je pjesnik bio i pjevač i skladatelj. Indijska poezija koja je prožeta duhovnošću i koja prenosi bogat i mnogostran doživljaj svijeta bila je način otvaranja svijesti prema Istini, Bogu, Stvarnosti.