Categories: Filozofija|Tags: "vječna filozofija", 11-2026, ágrapha dogmata, Akademija, akuzmatičari, Alkinoj, Antika, Antun Musulin, Aristotel, aritmetika, astronomija, božanski posrednici, božica Gaja, božica Izida, Buddha, četiri temeljne znanosti, čovjek, demiurg, Didaktički priručnik Platonovih učenja, dijalektika, Dobro, doxa, država, duša, dužnost, egzaktne znanosti, egzoterici, egzoterijska filozofija, episteme, evolucija, ezoterici, ezoterijska filozofija, ezoterijsko učenje, Fedon, filozofi, geometrija, glazba, Gorgija, gubitak vrijednosti, Hermes, Hijeroklo, idealistička filozofija, inteligibilna stvarnost, istina, Jedno, Konfucije, kontemplativna filozofija, kontemplativne vrline, Leibniz, ljudsko biće, makrokozmos, matematičari, matematičke metode, metafizička, mezokozmos, mikrokozmos, mistične tradicije, moralne vrline, mudrost, natura, nepisana učenja, Newton, nužnost, ontološka učenja, Parmenid (ili O idejama), personifikacija prirode, Philosophia perennis, philosophiae naturalis, Philosophiae Naturalis Principia Mathematica, physis, Pierre Hadot, Pitagora, Platon, Plutarh, posljedica, praktična filozofija, Pravednost, priroda, pročišćenje duše, providnost, putokaz, renesansa, Sedmo pismo, simboli, sloboda, smisao života, Sokrat, sreća, srednji vijek, sudbina, svemir, svjetonazor, teologija, teorijska filozofija, Timej (ili O prirodi), ustroj svemira, uzroci pojava, uzrok, zakoni prirode, živi planet, Zlatni stihovi, zlo, znanstvenici|
Priroda je u kasnom srednjem vijeku i renesansi shvaćana kao božansko djelo koje čovjek treba istraživati i upoznavati. Filozofija prirode nastoji proniknuti u zakone koji upravljaju prirodom, ali i u dublje značenje stvari, pojava i njihovih odnosa. Budući da se usredotočuje na njihovu skrivenu, unutarnju bit, naziva se i ezoterijskom filozofijom. Njezin je cilj stjecanje spoznaje koja se potvrđuje življenjem u skladu sa spoznatim istinama te povratak vlastitim duhovnim izvorima.
