Renesansa nije izolirana pojava u općoj povijesti svijeta. Od drevne Kine do civilizacija Južne i Srednje Amerike nailazimo na pojave obnove ugaslih kulturnih vrijednosti.

Ta razdoblja preporoda ukazuju nam na periodičnost velikih povijesnih događaja i činjenicu da sve stvoreno pod­liježe promjeni. Svaka kultura ima svoje rađanje, razvoj, zrelo doba, starost i na kraju smrt. To je izraz prirodnih zakona koji se ne odnose samo na materijalne, nego i na kulturne i duhovne forme koje se manifestiraju kroz vremenske cikluse padova i ponovnog uzdizanja. Stoga možemo reći da se čovjek kroz povijest preporađa, mijenjajući oblike svog izražavanja, tako da izrađuje “nove bačve za staro vino”. U svakoj renesansi ostvaruju se savršeniji oblici istih vječnih kulturnih i duhovnih vrijednosti, kao što su ljepota, pravda, sloboda, istina…

Kada su 529. godine, dekretom cara Justinijana, zabranjene sve filozofske škole i konfiscirana njihova imovina, formalno umiru pokretači stare klasične kulture. Međutim, davno prije započelo je propadanje antičkog svijeta. Njegovo svjetlo postupno se gasilo u dekadentnom periodu Rimskog Carstva, iako je ono imalo zavidan stupanj civiliziranosti. Na primjer, tadašnji se čovjek osjećao “građaninom svijeta” unutar granica Carstva, što je još uvijek neostvareni san današnje Europe. Ipak, taj je način života s vremenom izgubio koristan smisao i ono što je nekada bilo prednost, postalo je opterećenje. Nedostatak životnog sadržaja nadomještao se, za civilizacijski sustav nedostojnim sredstvima preživljavanja, poznatim pod izrekom “kruha i igara”. Golemo se Carstvo urušilo iznutra i započeo je srednji vijek.

Raspadom Rimskog Carstva, Europa je pala u mrak neznanja jer nije preuzela kulturno i duhovno nasljeđe prošlosti. Štoviše, paljene su tisuće stihova grčke pjesnikinje Sapfo i knjigama su se ložile peći u termama Aleksandrijske knjižnice. Zaboravilo se da je Zemlja okrugla i izgubila su se mnoga druga znanja antike.

Posredstvom križarskih ratova kasnije se uspostavlja komunikacija s Arapima, te se otkrivaju elementi bogate kulturne prošlosti. Prevođena su djela Platona i Aristotela i ponovno su postavljana temeljna filozofska pitanja koja su poticala traženje izvan domene ustaljenih dogmi. Pronađene su drevne zemljopisne karte, kao što je karta svijeta Pirija Reisa na kojoj se vidi da je Zemlja okrugla, i započelo je istraživanje Novog svijeta.

renesansa

Galileo potvrđuje Kopernikov heliocentrični sustav uz pomoć primitivnog teleskopa, a Gutenberg pronalazi tiskarski stroj. Rađaju se svestrani velikani renesanse koji su ujedno filozofi, znanstvenici, umjetnici. Oni donose kulturni preporod, utirući puteve izgradnje naše današnje civilizacije.

Renesansa je bila preporod antičkog kulturnog svjetla, upaljenog na novoj svijeći spoznaje i usavršavanja. Danas ta svijeća dogorijeva. Ponovo je nastala praznina životnog sadržaja unutar civilizacijskih dostignuća koja se nadomješta umjetnim sredstvima preživljavanja i različitim oblicima “kruha i igara”. Svejedno je mislimo li pri tome na dehumanizirane “potrebe” potrošačkog društva, mehaničko usvajanje informacija ili površnost načina života… Znamo da nedostaje ljepote, pravde, slobode, istine… Stoga je potrebno upaliti novu svijeću humanizma i renesanse koja će prihvatiti svjetlo dogorjele kako ne bismo ponovno upali u mrak srednjeg vijeka.

Autor: Andrija Jončić