Jorge A. Livraga – Nova Akropola

Filozofija u poeziji

Categories: Filozofija|Tags: 06-2025, Alexander Pope, Aristotel, čuđenje, Esej o čovjeku, glazba, H. P. Blavatsky, Hamlet, harmonija, inkantacije, intuicija, intuitivna umjetnost, jedinstvo, Jorge A. Livraga, Julian Scott, Konfucije, ljepota, makrokozmos, Marica Dusper, mikrokozmos, misterij, moderna poezija, Oda luku, Oda zapadnom vjetru, Pablo Neruda, Pjesme nevinosti, Ptahotep, racionalni um, Shakespeare, Shelley, Tajna doktrina, Vede, William Blake|

Filozofiji i poeziji zajedničko je propitivanje o univerzalnim ljudskim pitanjima. Ipak, poezija kao intuitivna umjetnost nadilazi granice filozofije, izražava ono neizrecivo onako kako to filozofija ne uspijeva. Izraziti složenu ideju sažetim sugestivnim stihovima koji otkrivaju bit, svojevrsna je magija. Pjesnik također prepoznaje ljepotu i vezu svega sa svime u svakodnevnom te ih pretače u poetske slike, čineći tako da sagledamo život njegovim očima punim čuđenja, što je polazište filozofske spoznaje.

Vrlina – izraz snage duše

Riječ vrlina gotovo da ima arhaičan prizvuk, kao da ne pripada našem tehnološkom dobu. Ipak, vrline su dio naše prirode i kao ljudi imamo predispozicije za razvijanje ljudskih vrlina. No, njihova srž je u djelovanju. Očituju se kroz nesebično, ispravno postupanje, a pokretačka snaga takvog djelovanja dolazi iz srca, središta našeg bića. To nam omogućuje da se povežemo sa svojom istinskom prirodom i da je izražavamo, stoga je ponovno buđenje vrlina nužno za napredak čovjeka i društva.