Iako su se na području istočnog Mediterana, Male Azije i Bliskog istoka stoljećima stapali razni etnički i kulturni utjecaji, Grci su bili ti koji su utemeljili prvi znanstveni i filozofski pristup glazbi, na čemu počiva današnja glazbena teorija i zvukovni ideal zapadne glazbe. Također su joj pridavali veliki odgojno-pedagoški značaj. Posredstvom Rima i islamske kulture temelji grčke glazbe preneseni su u srednji vijek, gdje su se asimilirani sačuvali do današnjih dana.
O muzici sfera prvi je govorio Pitagora, a njegovo viđenje muzike obnovio je rimski filozof Boetije u VI. stoljeću. Kao i Pitagora, on dijeli muziku na tri vrste: Musica Mundana – muzika sfera ili nebeska harmonija, Musica Humana ili nutarnja usklađenost čovjeka, te Musica Instrumentalis, odnosno muzika instrumenata. Budući da je muzika prisutna i u nama, ključ je razumijevanja Platonova učenja da je cijeli svemir povezan muzičkim skladom.
Kvadrivium, u doslovnom prijevodu s latinskog jezika "mjesto gdje se susreću četiri puta", sustav je obrazovanja na srednjovjekovnim sveučilištima koji se sastojao od četiriju disciplina: glazbe, aritmetike, geometrije i astronomije. Uveli su ga pitagorejci koji su te četiri znanosti povezivali s matematikom, smatrajući brojeve univerzalnim principima koji prožimaju sve prirodne pojave. Prema pitagorejcima, oni koji su ovladali matematičkim znanostima, postizali su razumijevanje svijeta u cjelini.
Manlije Anicije Severin Boetije, posljednji veliki filozof antike, svojom će Utjehom filozofije omogućiti da makar dio antičke učenosti bude prenijet u stoljeća srednjeg vijeka. Zahvaljujući ovom djelu, Zapad je upoznao Platonovu, Aristotelovu i općenito antičku filozofsku misao.