Sve prolazi, teče, jedno nestaje, drugo nastaje, sve je podložno promjeni. Iako to uviđamo, prihvaćanje promjena u svakodnevnom životu veliki je izazov. Skloni smo nastavljati starim, utrtim putevima i načinima rada, uvjereni da je tako najispravnije, što stvara međugeneracijski jaz i netrpeljivost. Kako bismo išli ukorak sa svijetom koji se nezaustavljivo mijenja, važno je biti otvoren za promjene, obnavljati se i nadograđivati, oslanjajući se na bezvremena načela.
Viktor Schauberger, austrijski šumar, mislilac, izumitelj i istinski zaljubljenik u prirodu, u šumi je provodio sate, dane i godine pomno prateći sva zbivanja. Bio je zaokupljen razumijevanjem njezinih tajanstvenih procesa, a posebno fasciniran vodom. Dok su znanstvenici vodu smatrali kemijskim spojem, za njega je bila živa krv Zemlje, nosač svih supstancija koje stvaraju i održavaju život. Proučavanjem vode stekao je duboke uvide u funkcioniranje prirode, a njegov izumiteljski rad zasnivao se na harmoniji s prirodom, pod geslom kapieren und kopieren („razumjeti i oponašati”).
Svi želimo biti slobodni, slobodni od svake prisile ili ograničenja, slobodni birati i raditi što god poželimo. Ne želimo žrtvovati svoju slobodu ni zbog koga ili čega. Tako je sloboda svedena na udovoljavanje vlastitim željama i pronalaženje ugode, bez ograničavajućih obaveza. Je li to sloboda ili samo njen privid? Klasična filozofija smatra slobodu darom koji dolazi udružen s odgovornosti te pripada onima koji vladaju sobom i biraju žrtvovati osobne želje i kratkoročne koristi za postizanje individualne i kolektivne slobode.
Galopirajući razvoj tehnologije, a posebno masovnih medija i interneta, promijenio je svijet, dok su ljudska bića ostala ista. Mnogi od tih brojnih novih izuma i tehnologija korisni su i pomažu nam u svakodnevnom životu, ali nose i skrivene opasnosti. Zato moramo usvojiti inteligentne kriterije za upotrebu tehnologije, a prije svega moramo naučiti vladati sobom da bismo mogli vladati tehnologijom. Moramo birati razborito, ono što je dugoročno najbolje za čovječanstvo i za naš planet u cjelini.
Je li čovjekov životni put unaprijed određen ili je on gospodar vlastitog života? Postoji li slobodna volja? Ta su pitanja bila stalan predmet filozofskih rasprava kroz povijest. Očigledno je da postoje i životne datosti na koje ne možemo utjecati, ali i naša slobodna volja kako reagirati na njih, što znači da je slobodna volja ograničena izvana, a neograničena iznutra. Ipak, to ne znači da možemo činiti što god poželimo jer je sloboda usko povezana s odgovornosti.
O muzici sfera prvi je govorio Pitagora, a njegovo viđenje muzike obnovio je rimski filozof Boetije u VI. stoljeću. Kao i Pitagora, on dijeli muziku na tri vrste: Musica Mundana – muzika sfera ili nebeska harmonija, Musica Humana ili nutarnja usklađenost čovjeka, te Musica Instrumentalis, odnosno muzika instrumenata. Budući da je muzika prisutna i u nama, ključ je razumijevanja Platonova učenja da je cijeli svemir povezan muzičkim skladom.