Dobro je poznato da naše misli, osjećaji, stavovi i izbori utječu na nas i na druge. No, iako znamo da nešto nije dobro i da to ne bismo trebali činiti, kolektivno i individualno vrlo je teško primijeniti ono što znamo. U procjepu smo između dugoročnih ciljeva i kratkoročnih interesa. Kako bismo premostili jaz između znanja i djelovanja, filozofija savjetuje usklađivanje glave, srca i ruku, odnosno vladanje sobom.
Sve prolazi, teče, jedno nestaje, drugo nastaje, sve je podložno promjeni. Iako to uviđamo, prihvaćanje promjena u svakodnevnom životu veliki je izazov. Skloni smo nastavljati starim, utrtim putevima i načinima rada, uvjereni da je tako najispravnije, što stvara međugeneracijski jaz i netrpeljivost. Kako bismo išli ukorak sa svijetom koji se nezaustavljivo mijenja, važno je biti otvoren za promjene, obnavljati se i nadograđivati, oslanjajući se na bezvremena načela.
Navike su moćni mehanizmi koji služe nama ili kojima mi služimo, ovisno s koliko im svijesti pristupamo. Osim dobrih i korisnih navika koje nam mogu olakšati život, postoje i one koje ga mogu otežati, a najčešće nastaju nesvjesnim usvajanjem gotovih obrazaca razmišljanja i osjećanja. Te navike možemo pobijediti tako da ih postupno slabimo ulaganjem energije i svijesti u vrline.
Navike u ponašanju, razmišljanju i izražavanju daju nam lažan osjećaj sigurnosti, pogotovo ako su usvojene samo zato što tako priliči vremenu u kojem živimo. Da bismo mogli autentično izražavati sebe, moramo ih preispitivati i mijenjati. Iako to znači suočavanje s nepoznatim i rizikom, promjena je prilika da rastemo kao ljudska bića.