Viktor Schauberger bio je austrijski šumar s početka do sredine XX. stoljeća, koji je došao do nekih izvanrednih otkrića o prirodi vode. Njegovo zanimanje za vodu počelo je jednog dana kada je promatrao vodu u rijeci i iznenada shvatio da mu svijest teče s vodom, tako da je postao voda prolazeći sva njezina iskustva. To je drevna tehnika znanja koja se temelji na slijedećem: samo kada se poistovjetimo s predmetom znanja, možemo spoznati njegovu bit. To je u suprotnosti s uobičajenim znanstvenim ­pristupom koji se temelji na tzv. objektivnom opažanju. Kao što je Schauberger istaknuo, istraživati nešto u laboratoriju često znači istraživati to u potpuno umjetnom okruženju koje se nikada ne bi dogodilo u prirodi i zbog toga je lažno i nestvarno. Schaubergerovim riječima rečeno: “… tekuća voda privlači našu ­svijest i zajedno sa sobom povlači mali dio naše svijesti… Shvatio sam da možemo odvojiti našu svijest od tijela i vezati je za vodu. Nakon što mi se svijest naposljetku vratila, duboko skrivena duša vode otkrila mi je naj­čudesnije stvari…”

Schauberger-Viktor-ziva-voda-2Znanost i priroda

Kada čujemo da netko govori o duši vode, mogli bismo pomisliti da je osoba malo poludjela. Schaubergera su doista nacisti prisilno odveli u psihijatrijsku bolnicu, i u trenutku kada su ga htjeli proglasiti ludim, spasio ga je utjecajni prijatelj od gotovo sigurne smrti.

No, on je samo tvrdio ono u što su vjerovale sve kulture prije naše: da je priroda živo biće, s tijelom, dušom i duhom. I unutar tog veličanstvenog tijela-duše prirode, svaki njezin dio je također živo biće. U tom smislu, ideja riječnih bogova i vodenih duhova ne bi bila proizvod primitivne fantazije, već odraz stvarnosti koju su Schauberger i drugi ljudi probuđena senzibiliteta mogli doživjeti. Glavna misao njegovih otkrića o vodi je ta da se voda kreće zavojito, kao zmija. U to se moguće uvjeriti pogledamo li bilo koji prirodni potok: on nikada ne teče ravno, uvijek će krivudati. To prirodno kretanje omogućuje da se akumulirana brzina vode uspori do umjerene snage kako ne bi prekomjerno erodirala obalu, što se također može vidjeti na svim brzim vodama, posebice na planinskim brzacima. Također, uvidio je da voda može proizvesti neke doista izvanredne učinke koji izgledaju kao da su u suprotnosti s uobičajenim teorijama fizike. Jednom rano ujutro, Schauberger je došao do potoka. Tamo je ispod površine ugledao nekoliko teških trupaca potonulih na dno, koji su počeli izvoditi neku vrstu plesa i na kraju su neki od njih stajali uspravno u vodi. Zatim je istu vrstu plesa počeo izvoditi niz glatkih kamenja u koritu rijeke. Jedan od njih, veličine glave i u obliku jajeta, započeo se polako okretati u krug, a zatim se podigao na površinu vode gdje ga je prekrio led. Teško kamenje diže se na površinu, trupci stoje uspravno… Kako je to moguće? Još jedan izvanredan, ali i prirodan primjer pomoći će nam shvatiti i vidjeti njegovo značenje. Jednog dana, radeći kao lovočuvar, Schauberger je ležao u zasjedi za krivolovce pored jezera vodopada. Iznenada je ugledao kako su se razbježale sve ribice kada se pojavila velika pastrva. Krenula je ravno prema podnožju slapa i počela plivati jajolikom putanjom oko njega, kao da izvodi neku vrstu plesa. “Odjednom”, kaže Schauberger, “nestala je u vodopadu koji se spuštao poput tekućeg metala u jezero. Pastrva se iznenada propela na rep i u mlazu vode koji se slijevao u obliku stošca, uočio sam energično kretanje poput zvrka, čiji razlog nije bio odmah jasan. Nakon što je privremeno nestala, pastrva je ponovno izišla iz te rotacije i bez napora isplivala prema gore. Stigavši do donjeg dijela najvišeg zavoja slapa, brzo se preokrenula u visokoj krivulji uzvodno i uz glasan je pljusak odbačena iza zavojitog gornjeg dijela slapa. Nestala je uz snažan zamah svoga repa.”

Schauberger-Viktor-ziva-voda-3Ovi primjeri pokazuju da u vodi postoje prirodne i vrlo moćne levitacijske sile koje su zasnovane na spiralnom kretanju i obliku jajeta, i koje mogu biti snažnije od gravitacijske sile. Schauberger je iz toga u konačnici zaključio da ako bismo mogli razumjeti te snage i koristiti se njima, ne samo što se tiče vode nego i u drugim područjima, mogli bismo razviti slobodan oblik energije koji ne zagađuje okoliš i koji bi značajno poboljšao našu kvalitetu života, bez štete za prirodu. Njegove se zamisli temelje na ideji da surađujemo s prirodom umjesto da je iskorištavamo. To je također drevna ideja koja se, između ostalog, može naći i na Tibetu. Kako Glas Tišine kaže: “Pomozi prirodi i surađuj s njom, a ona će te prihvatiti kao jednog od svojih stvaratelja i pokorit će ti se.” Koliko je to daleko od izjave koju je Schauberger, kako kaže, čuo od velikog fizičara Maxa Plancka: “Znanost nema nikakve veze s prirodom.” Ali riječ znanost jednostavno znači znanje, pa kako može ne imati veze s prirodom, ako je priroda Sve? Nažalost, prevladava uvjerenje da u prirodi nema reda ni inteligencije; pretpostavlja se da se priroda razvila jednostavno slučajno te da kao rezultat toga čovjek može manipulirati prirodom kako mu je volja, bez ikakvih posljedica. U medicini, lijek za određenu bolest praktički uvijek ima nuspojave, ali to, čini se, ne mijenja mišljenje znanstvenika. Mi ćemo ‘savladati’ i te nuspojave! Schaubergerovo mišljenje sažeto je u njegovoj uzrečici: “Razumjeti i oponašati prirodu.” Primijenio je svoje znanje u mnogim praktičnim izumima, uključujući i istraživanja novih oblika energije. No, čini se da čovječanstvo nije spremno služiti se dobročinstvima prirode bez iskorištavanja, što je kod Schaubergera izazvalo veliko razočaranje u životu. Kao šumar, imao je mnogo toga za reći o prirodnom prirastu drveća i šuma, i, naravno, o povezanosti prirodnih voda i prirodnih šuma, ali to bi mogla biti tema za drugi članak. Umjesto toga, želio bih završiti još jednim draguljem Schaubergerove mudrosti, koji sažima njegovo razumijevanje prirode, temeljeno na njegovu iskustvu: “Priroda je jednostavnija u svojim djelovanjima i složenija u svojim ulogama nego što to naši racionalni umovi mogu pojmiti.”
Schauberger-Viktor-ziva-voda

Autor: Julian Scott
S engleskog prevela: Tatjana Mavrić