Ivan Supek, osnivač Instituta Ruđer Bošković, otac hrvatske znanosti, bio je fizičar, filozof i književnik. Za sobom je ostavio brojne romane, drame i pjesme. Ostao je zapamćen i po mirotvornom radu, političkom djelovanju te zalaganju za opće dobro i socijalnu pravdu. Sanjao je bolji, pravedniji svijet, društvo utemeljeno na načelima humanizma. Posebno je isticao potrebu odgoja odgovornih znanstvenika, odanih miru i napretku čovječanstva.
Albert Schweitzer, liječnik, glazbenik i filozof, svijetli je primjer humanosti u vrijeme bezdušnog kolonijalizma. Napušta uspješnu karijeru u Francuskoj da bi postao liječnikom u afričkoj prašumi gdje je djelovao preko četrdeset godina. Osim liječenja, prosvjećivao je crnačko stanovništvo, borio se protiv rasnih predrasuda i kolonijalizma. Za svoje životno djelo dobio je Nobelovu nagradu za mir 1953. godine. Pokazao je da je moguće vlastitim naporom i požrtvovnošću ostaviti svijet malo boljim i ljepšim nego što smo ga zatekli.
Američki matematičar John Nash veliki je znanstveni um našeg doba, dobitnik mnogih nagrada na području matematike i ekonomije te Nobelove nagrade za pionirski rad na području teorije igara. Njegov su životni put, pored genijalnog uma i znanstvenih proboja, obilježile i godine borbe sa šizofrenijom koju je zauzdao snagom vlastite volje. Zanimljivo je da je i tijekom razdoblja bolesti uspijevao racionalno razmišljati i rješavati znanstvene probleme.
Poučeni iskustvom dvaju svjetskih ratova mnogi su tijekom XX. stoljeća pozivali na mir i humano djelovanje. Taj je poziv čovječanstvu uputio i liječnik Albert Schweitzer prilikom preuzimanja Nobelove nagrade za mir 1954. godine.
Fridtjof Nansen, norveški istraživač ledom okovanog arktičkog svijeta, znanstvenu je karijeru zamijenio predanim humanitarnim radom. Kako bi spasio brojne izbjeglice nakon Prvog svjetskog rata, koristio je vlastita sredstva i imovinu. Za izniman rad dodijeljena mu je 1922. godine Nobelova nagrada za mir.