Ljudi su nekada živjeli u neposrednom dodiru s prirodom pa su i civilizacije nastajale u suradnji s njom. Primjer takve jedne civilizacije je rimska civilizacija. Našu tehničku civilizaciju zaokupljenu materijalnim napretkom nauštrb duhovnog obilježavaju ovladavanje, izrabljivanje i uništavanje prirode, uz nepoštovanje njezinih zakona. Ono što nije u skladu s prirodom osuđeno je na propast. Izlaz je u ponovnom nutarnjem povratku prirodi i nama samima.
Tehnologija u ovom ili onom obliku postoji od početaka čovječanstva, a u našem vremenu znanstveno-tehničkog uzleta postala je kultom. S tog gledišta stupanj napretka prošlih civilizacija vrednujemo razinama tehničkog napretka. No, tehnički napredak nije jedini izraz ljudske kulture, mnoge su civilizacije stavljale naglasak na posve druga područja. Ipak, bujni razvoj tehnologije i s tim povezano materijalno blagostanje prati osjećaj egzistencijalne praznine, što pokazuje da moderna tehnologija ne može zadovoljiti sve čovjekove potrebe. Čovjek se nužno sve češće okreće neprolaznim vrijednostima koje mu vraćaju dostojanstvo. Više je nego očita goruća potreba za izgradnjom novog i neophodnog humanizma.
Povodom šezdesete godišnjice Međunarodne organizacije Nove Akropole donosimo intervju s njezinom predsjednicom Delijom Steinberg Guzmán. U šezdeset godina djelovanja, koristeći se univerzalnim jezikom filozofije, Nova Akropola se proširila u šezdeset zemalja i prenijela je svoj filozofski ideal potrage za znanjem uz viziju da svijet može postati boljim, ako to postanu pojedinci. Zato je nastojanje Nove Akropole usmjereno prema čovjeku pojedincu i buđenju onoga što je najbolje u njemu.
Osnivač Nove Akropole, prof. Jorge Ángel Livraga, u radio intervjuu iz 1975. godine govori o filozofiji kao težnji da se upozna suština stvari i o filozofskim izvorima koje je moguće naći u drevnim tekstovima Istoka i u klasičnim raspravama Zapada. Iznosi svoje filozofske poglede o znanosti, umjetnosti, slobodi te se prisjeća nastanka Nove Akropole koju je osnovao zajedno s nekoliko studenata entuzijasta. Govori o ciljevima i načelima Nove Akropole te ističe važnost obrazovanja.
Eklekticizam je filozofski pristup kojim se nastoji ući u dubinu ideja, usporediti ih, izabrati onu koja je najvrednija prihvaćanja i usvojiti je. U tom smislu eklekticizam je traganje za istinom, a ne beskorisna rasprava, nedostatak uvjerenja te površno i neodređeno povezivanje teza različitih teorija s čime se taj pojam danas povezuje.
Poezija je oduvijek imala važnu ulogu u životu ljudi. Oblik je oponašanja i prenošenja ljepote te ju je lakše osjećati nego definirati. Ono što nazivamo "istinskom poezijom" mora biti neograničeno prostorno-vremenskim okvirom, lako razumljivo i lijepo. Takva djela poezije prenose se na krilima nadahnuća kroz pjesnika osvjetljavajući i oplemenjujući naš život.
Svi se povremeno osjećamo neshvaćenima ili nedovoljno cijenjenima. Tada se trebamo sjetiti okrenuti nutarnje zrcalo, ili "oko duše", jer ono odražava ono prema čemu je usmjereno. Ako je usmjereno prema dolje, odražavat će samo loše stvari ovoga svijeta. Okrenemo li ga prema gore, blistavo nebo donijet će ljepotu i radost u naša srca. Održavanjem ovog odraza neba u našoj duši, sve će nam postati lakše, a naš put postat će ugodniji i radosniji.
Ljudi bez smjera ili odredišta su poput trupaca bačenih u rijeku života koje nosi struja, sve dok ne nestanu s površine rijeke… No snagom volje, savladavajući pritom otpor grube materije, nastaje čovjek koji opirući se struji, putuje uzvodno rijekom života prema novom i boljem svijetu.
Nova Akropola je nastala prije 50 godina da bi filozofiji dala novu životnu snagu – shvaćanje filozofije kao vječne potrage za korijenom stvari, za odgovorom na pitanje zašto, na ona pitanja koja mi kao ljudska bića stalno sebi postavljamo i pokušavamo na njih odgovoriti. Filozofija nikad nije bila čisto teoretsko znanje; ona je oduvijek odražavala različite aspekte života.
Učimo o različitim karakteristikama prirodnih fenomena, a ipak ne učimo o njihovom temeljnom smislu i načinu na koji su povezani s čovjekom. Uslijed toga se osjećamo otuđeno i samo usred Univerzuma. Izgubili smo sposobnost pronalaženja svrhe vlastitog života. Odgovor se nalazi u Univerzumu kojeg moramo iznova naučiti čitati.