Danas, kada je mit o jednakosti poljuljan, lakše je cijeniti mudrost drevnih koji su tvrdili da sve stvari i sva bića žive različitim životima.

Štoviše, čak je kod jedne te iste osobe tijekom jednog dana, mjeseca ili godine teško pronaći dva istovjetna stanja uma. Na nesreću, osim izuzetaka koji potvrđuju pravilo, ta stanja uma često imaju poguban zajednički nazivnik, a taj je da se u svemu uvijek vidi negativna strana.

Svatko se, na svoj način, osjeća “mučenikom”, neshvaćenim ili žrtvom drugih, da ga nitko ne voli i ne cijeni onoliko koliko misli da zaslužuje, i još mnogo toga što je ovdje nemoguće nabrojiti.
Može se primijetiti kako egocentrizam, s manjom ili većom sklonošću ka egoizmu, mijenja stavove i ponašanje, pretvarajući inteligentne ljude u budale, radnike u lijenčine, a potencijalno snažne u slabiće. Previše individualizma loše je kao i njegov nedostatak.

Svi vjeruju da na neki način posjeduju ključeve uspjeha, ali stavljeni na kušnju ne uspijevaju ga ostvariti, prebacujući uvijek krivnju na druge i prepuštajući se sumornim psihološkim stanjima. Nije rijetko susresti osobe koje se doista tiranski odnose prema svojim podređenima, a izuzetno su osjetljivi kada se oni moraju pokoriti ili saslušati nekoga tko ih ispravlja. Sva njihova radost nestane, a sivi se oblak spusti na njihovu izmučenu svijest pa vjeruju da su žrtve nepravde, ističući istovremeno svoju dobrotu i ukazujući na tuđe pogreške.

Pijun u odrazu izgleda kao kraljBio sam duboko pogođen tim pesimističnim i negativnim stavom koji sam godinama promatrao kod brojnih ljudi koji su mogli imati autentičniji, pozitivniji i skromniji stav prema životu.

Sjetio sam se Platonove parabole o “oku duše” koje, ovisno o smjeru u kojem je okrenuto, vidi različite predjele i prenosi mračne, sive ili uistinu blistave slike. Pomislio sam da u sebi imamo nešto nalik pomičnom zrcalu. U njemu se odražava ono prema čemu je usmjereno. Ako je oko slabo i tromo, usmjereno na niže aspekte svijeta, odražavat će samo sjene, opasnosti i nedaće. Uspijemo li ga s malo napora okrenuti prema gore, makar samo prema obzoru, njegovo će se vidno polje značajno proširiti. Ne gubeći pritom iz vida sjene, vidjet će i sjajna obzorja, i mnoštvo zanimljivih bića i stvari koje su vrijedne promatranja. Duša će proširiti svoje sposobnosti opažanja, a time i sposobnosti razlučivanja, odlučivanja i djelovanja.

Nutarnje zrcaloOkrenemo li čvrstom voljom zrcalo još više prema gore, zamutit će se pogled na loše stvari ovoga svijeta, a blistavo nebo donijet će ljepotu i radost u naša srca. Prirodno ćemo naginjati uspjehu i radosti, razvit će se mudrost, otkrivajući nam istinska čuda i skrivene pokretače svega vidljivoga. Primijetit ćemo Božje ruke u svakom djelu i njegovu neizmjernu Misao kako upravlja svakom idejom i svakim oblikom.

Iskreno usredotočeni na promatranje i doživljaj ovih čuda, zaboravit ćemo postupno našu sebičnu uskogrudnost, naše neznanje kojim na leđa drugih ljudi stavljamo teret odgovornosti, a upravo nas ta odgovornost oplemenjuje i daje smisao našem životu.

Održavanjem ovog odraza neba u našoj duši, sve će nam postati lakše, a naš put postat će ugodniji, plodonosniji i radosniji. I doista, taj je napor vrijedan truda jer iz sjemenke volje izrast će čitava šuma sreće i emocionalnog zadovoljstva kao rezultat sposobnosti da se s jasnoćom vide sve odlike Puta i putnika, što nije moguće razabrati kad je zrcalo okrenuto prema sjenama.

Oklijevanje će nestajati, a strah će zamijeniti zdravo, obnovljeno i poletno zanimanje za život.

Jadikovke će se pretvoriti u smijeh i prirodno će nas drugi bolje prihvaćati… Samo trebamo okrenuti svoje nutarnje zrcalo prema gore.

Autor: Jorge Angel Livraga
S engleskog preveo: Zoran Peh