Intervju s Delijom Steinberg Guzmán
Povodom šezdesete godišnjice međunarodne organizacije Nove Akropole intervjuirali smo Deliju Steinberg Guzmán, predsjednicu organizacije od 1991. godine, nakon smrti njezinog osnivača Jorgea Ángela Livrage. U tih šezdeset godina djelovanja, koristeći se univerzalnim jezikom filozofije, Nova Akropola proširila se u šezdeset zemalja svijeta i u svima njima prenijela je svoj filozofski ideal potrage za znanjem uz viziju da svijet može postati boljim, ako to postanu pojedinci.
Gospođa Guzmán tu je zadaću sažela sljedećim riječima:
To rano doba karakterizirala je mladost, po jednom ekspanzivnom duhu i neiskustvu koji su tipični za mladost. Iako se bavimo drevnim idejama, treba ih prilagoditi svijetu u kojem živimo, a to nije uvijek lako. Ali tih šezdeset godina i šezdeset zemalja u kojima Nova Akropola sada postoji znak je već zrelije mladosti, proživljenog iskustva koje smo svi stekli. Došli smo do točke koju smatram divnom, gdje oni koji imaju više iskustva, zahvaljujući godinama prenose to iskustvo na one koji su mlađi i kojima je to potrebno. Drugim riječima, možemo prenositi jedan način življenja.
Ako pogledate unatrag, što je ono na što ste najponosniji? Odnosno, što mislite u čemu su početna očekivanja ispunjena?
Osjećam se ponosnom na one stvari za koje ljudi kažu da su nemoguće i što smo u mogućnosti pokazati da nema nemogućeg tamo gdje postoji čvrsta volja, snažna želja da se stvari pokrenu naprijed te inteligencija koja se razvija iz dana u dan. Tada je sve moguće. Osjećam se ponosnom na prošlost, na one ideje koje su cvjetale stoljećima, one iste koje su budile tolike izvanredne ličnosti, one koje su pokretale povijest i mijenjale društvena mjerila. Osjećam se ponosnom na te ideje koje i u jeziku današnjeg vremena nastavljaju biti iste i pomažu nam da se mijenjamo. Ne govorim o radikalnim društvenim promjenama, čak ni o postizanju našeg načela bratstva; ono što želim reći je to da smo pokrenuli mnoge stvari i da postoje tisuće ljudi koji su dobili nešto, makar sjeme, ideju, nešto što im je promijenilo život, što im je pomoglo da misle na drugačiji način, da teškoćama pristupe drugačije. Zbog svega toga osjećam se ponosnom.
Kakvu perspektivu vidite za djelovanje Nove Akropole danas u svijetu?
Ja zaista volim raditi iz dana u dan. Govoriti o jednom mjesecu ili o dva mjeseca, za mene je to već dugi period. Ali naravno, postoje različiti načini pristupa životu, ne mislim da svi moramo raditi stvari na isti način.
Vidim iste izglede koje nalazim i u povijesti. Drugim riječima, postoje vremena kada određene ideje cvjetaju i ostavljaju značajne tragove u životima ljudi; a postoje i vremena kada se nebo naoblači pa se čini kao da su te ideje iščezle, kao da više ne postoje i da ih više nikada nitko neće moći razumjeti niti prenositi. Ali ta vremena tek su prolazni oblaci. Vjerujem da se ista vremenska razdoblja procvata velikih filozofskih ideja mogu ponovno pojaviti u budućnosti. Može se pojaviti stanka, mirovanje, prividan zastoj. Međutim, vjerujem da su sjemenke vječnih ideja također vječne.
Gledam na budućnost kao i na sadašnjost: stabilnu, stalnu, koja se može iznova stvarati minutu za minutom.
Je li naš svijet spreman primiti te ideje?
Ne. Svijet ne, ali postoje mnogi ljudi koji su spremni. Naše je nastojanje usmjereno prema čovjeku, a ne prema svijetu u cjelini, jer svijet je apstrakcija. Trebamo biti strpljivi i posvetiti se onome što su toliko promicali antički mudraci, a to je cjelovito obrazovanje. To je obrazovanje koje se odnosi na čovjeka kao pojedinca, budeći u njemu ono najbolje.[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
