Knjiga Teba približava nam tajanstveni Egipat kroz jedno od njegovih glavnih vjerskih i kulturnih središta – grad Tebu. Snažno evocirajući duh tog davnog vremena, Jorge Angel Livraga oživljava nam Egipat mnogo stariji od onog predstavljenog službenom kronologijom, od kojeg danas vidimo samo veličanstvene i zagonetne ostatke.
Stari Egipćani imali su preko sto praznika u godini. Egipat je tada oživljavao, radovao se i plesao, ne zaboravljajući pritom da su svetkovine bile namijenjene odavanju počasti bogovima. Za njih su one značile i obnavljanje jedinstva s uzvišenim načelom: s vremenom, prirodom, kozmosom ili faraonom. Ritam svetkovina ostao je utisnut u život tako da su mnoge od njih, i nakon zalaska egipatske civilizacije, nastavile živjeti prilagođene kršćanskoj i islamskoj tradiciji.
Sunce koje se svakog jutra iznova rađa na istočnom horizontu i putuje nebom u svojoj sunčanoj barci ili kočiji, izvor je svjetlosti, topline i sveukupnog života. Nazivan je vladarom Neba, vidljivim bogom, svevidećim... Suncu posvećena božanstva imala su središnje mjesto u panteonima svih drevnih kultura. U Egiptu je to bio Ra, Helije u Grčkoj, Šamaš u Mezopotamiji, Surya u Indiji, Amaterasu u Japanu, Inti kod Inka... Smatrao se božanskim pretkom prvih kraljeva jer je kao gospodar neba imao svoje predstavnike na zemlji – sinove Sunca – koji su imali ulogu posrednika između neba i zemlje.
Pojavljuješ se savršen na nebeskom horizontu, živi disku, izvore života! Čim se uzdigneš na istočnom horizontu, ispuniš svaku ljepotu svojom