Najviši oblik djelovanja je neposredno i trenutačno djelovanje. Ali prije nego što možemo doseći takav stupanj djelovanja, moramo se pročistiti kao instrument. Moramo započeti s čistim djelovanjem, bez bilo kakve želje za osobnom dobiti ili bilo kakvim oblikom samozadovoljstva koje takvo djelovanje može pružiti. Takvo je zadovoljstvo često podsvjesno, nevidljivo poput sjene koja prati čovjeka kad se okrene prema svjetlu. Često je suptilno i teško ga je analizirati. Prilikom samog djelovanja ne bi trebalo biti nikakva vezivanja za zadovoljstvo koje taj čin pruža. Kada je to akcija koja ne izaziva reakciju, tada nema vezivanja.
Oslobođenje od karme je oslobođenje od re-akcije, u smislu povratka onih sila koje smo odaslali. Sila koja je odaslana vraća se jer nailazi na medij otpora, granicu koja se ne prelazi, koju ne može probiti. Taj otpor možemo smatrati Božjom voljom. Uvijek postoji podudarnost između subjektivne istine i objektivne činjenice, zato jer su se subjektivno i objektivno odvili od iste supstance ili Stvarnosti; to su dvije strane nedjeljivog, nedodirljivog plana.
Ako na svaki čin gledamo kao na odašiljanje sile, ta sila mora imati svoje izvorište u osnovi iz koje proizlazi. Ta osnova i cilj djelovanja međusobno su povezani. Ako je cilj pogrešan, izvorni motiv također mora biti pogrešan, jer je cilj ili kraj projekcija iz tog izvorišta. Prema tome, cilj se nalazi u pozadini iz koje izvire.
Najljepše je i najučinkovitije djelovanje ono koje proizlazi iz spontanog unutarnjeg pokreta u dubini naše prirode, odnosno iz onih elemenata koji su aktivni u konstituciji individue. Taj je pokret na ravnini koja je, da tako kažemo, okomita na napredovanje strijele prema cilju.
Kakva bi trebala biti priroda motiva djelovanja, koje bi kvalitete trebale obilježavati motiv? Izrazi koje bismo mogli upotrijebiti kao odgovor na ovo pitanje razlikuju se ovisno o stanovištu. Nabrojat ću neke kvalitete koje se uglavnom ne dovode u vezu sa snažnim i učinkovitim djelovanjem, a zatim dodati i nekoliko drugih.
Prvo, trebala bi postojati čistoća, odnosno odsutnost bilo kakvog motiva, namjere, želje ili pomisli da se povrijedi ili baci i najmanja sjena na tuđu sreću, a kamoli grubosti kao što su zlonamjernost i pakost.
Drugo, trebala bi postojati pažljivost, da bi djelovanje bilo koliko je god moguće korisnije za osobu prema kojoj je usmjereno; čak i kada se radi o kirurškoj operaciji, treba izbjegavati nepotrebnu bol; mora postojati ugađanje koje je savršena prilagodba potrebama osobe kojoj se pomaže.
Treće, moralna ispravnost, tako da u toj prilagodbi nema ni natruhe prijetvornosti ili manjkavosti.
Četvrto, inteligencija i oprez, bez kojih će svakom djelovanju nedostajati jasnoća određenja i tijeka, i neće se kretati unutar pravih granica.
Peto, potrebna nam je ustrajnost i marljivost jer kako radimo u vremenu, svaki se čin mora održati tijekom određenog razdoblja koje testira potrebnu čvrstinu namjere, a cilj se često postiže tek nakon svladavanja određenih prepreka i razmišljanja ili skretanja na putu.
I konačno, moraju postojati kvalitete pravednosti i odgovornosti; bez prve je svako djelovanje pogrešno, a druga omogućuje prepoznati obaveze koje svaka situacija stavlja pred nas, i odnos određenog individualnog čina prema većoj shemi, što je s najviše točke gledišta rad na promicanju Božanskog plana1.
Znanje bez djelovanja ne samo da otupljuje, nego ostaje i čisto mentalno, takozvano znanje. Djelovanje bez istinskog znanja može biti tek reakcija složene, nepročišćene prirode čijim različitim dijelovima nedostaje i povezanost i ravnoteža.
Put djelovanja svake individue zapetljan je njezinom vlastitom karmom i zamršenosti tog složenog čvora u kojemu njezin razum postaje podijeljen i zapleten. Ona istovremeno mora rastvoriti taj čvor uz pomoć ljubavi i istinskog znanja i pronaći svoj put u vanjskom svijetu snagom duhovne volje i odluke. Pravo znanje je znanje filozofa koji vidi istinu otvorenim okom intuicije.
Odluka je trenutna kada nema dvojbe ili izabiranja, kada je točan smjer djelovanja spontano određen iznutra, kada ispravno razmatranje i procjena situacije iz nutrine čovjeka stvaraju harmoničan pokret, čiji je rezultat ili cilj određeno djelovanje. Postoji snaga namjere koja ustraje, kada zastoji uzrokovani vanjskim objektima ili preprekama uopće ne utječu na volju. Čista volja kreće se vlastitim putem, samoizdvojenim. Prepreke mogu ometati djelovanje jer su u istoj ravnini, ali one ne mogu omesti temeljnu volju.
Snaga počiva u izdržljivosti, koncentraciji energije i usmjerenju, ne u silini, već u ravnoteži savršene samokontrole u bilo kojem djelovanju koje ima utjecaj ili dotiče druge ljudi.
1 Odnosi se na kozmološki model svijeta prema prirodnoj filozofiji.
Autor: Nilakanta Sri Ram
S engleskog prevela: Ivančica Krivdić
