Uljanice
Stari je svijet svjetlo uljanica doživljavao kao božanski dar koji im je omogućavao vidjeti u tami. No, uljanice su još od prapovijesti imale i simboličku dimenziju u gotovo svim tradicijama. Najstariji oblik bio je izdubljeni kamen s fitiljem. S vremenom one mijenjaju oblike, sve više se zatvaraju, a pravi procvat doživljavaju u rimsko doba. U Indiji su i danas sveprisutne, od svakodnevnog bogoštovlja do brojnih svetkovina. Uljanica je simbol svjetla koje uklanja tamu i neznanje i unosi jasnoću u naše poimanje života.
Sunce u keltskoj mitologiji
Sunce kao izvor svjetlosti, topline i cjelokupnog života na Zemlji štovale su sve stare kulture pa tako i keltska. Kelti su imali mnoga božanstva sa solarnim atributima, a značajne trenutke godišnjeg hoda Sunca obilježavali su svetkovinama popraćenim krijesovima i vatrama. Kelti su Sunce predstavljali muškim i ženskim božanstvima, a sva ta božanstva samo su različiti aspekti vladara našeg neba.
Gekon otkriva moć Spidermana
Gušter gekon predmet je nemalog zanimanja znanstvenika jer se doima kao da se odupire zakonima fizike. S lakoćom se penje po svim vrstama površina, čak i pod vodom, za koje prianja neposredno, bez ispuštanja ljepljive tvari. Budući da bi otkrivanje tog mehanizma čovjeku omogućilo neslućene mogućnosti na području medicine, tehnike i sporta, istraživanje tajne gekonova prianjanja i dalje se nastavlja.
Inicijacijski put junaka iz bajki
Bajke očaravaju dječju dušu svojom čudesnom radnjom na granici mašte i zbilje te jasnom porukom da dobro i pravda uvijek pobjeđuju. Fabula je jednostavna: junak u službi nečeg plemenitog mora izvršiti teški zadatak. Pritom ima neprijatelje i pomagače, prolazi brojna iskušenja kroz koja uči, što ga mijenja i oplemenjuje. Po obavljenom zadatku pobjedonosno se vraća na početak ovjenčan slavom. Važno je uočiti da bajka sadrži i arhetipski obrazac prema kojem svatko od nas može postati junak vlastite životne priče.
Podudarnost i umjetnost
U prirodi ne postoji čista improvizacija ni slučajnost, već vladaju njeni zakoni. Jedan od njih je zakon podudarnosti prema kojem se sve što se pojavljuje u velikom, pojavljuje i u malom, u vidljivom i u nevidljivom, odnosno kako gore, tako dolje. Zakon podudarnosti omogućuje nam pristup stvarnosti, posebno posredstvom umjetnosti koja dira nutarnje strune ljudskog bića i može nas uzdići do uzvišenih stanja svijesti te nam približiti arhetipski svijet.
Tajna Eufrazijeve bazilike
Astromonsku orijentaciju hramova prema kretanju Sunca obično povezujemo uz ostavštinu Starog svijeta. No, nedavna istraživanja u Eufrazijevoj bazilici u Poreču otkrila su isti fenomen: Sunčeve zrake padaju kroz otvore na točno određena mjesta u crkvi na dane u godini kada se slave spomendani određenih svetaca. Tako se i ta ranobizantska bazilika iz VI. stoljeća može svrstati među hramove pri čijoj je gradnji kalendar svetkovina zadivljujućom točnošću usklađen s godišnjim hodom Sunca.
Naša stara vjera
Naša stara vjera peta je u nizu knjiga na temu Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, u kojoj naš jezikoslovac Radoslav Katičić govori o staroj vjeri Slavena te njezinim dodirima s kršćanstvom. Proces pokrštavanja trajao je nekoliko stoljeća, a do potpune asimilacije nove vjere postojalo je dvojevjerje. U tom razdoblju božanstva stare vjere stapaju se s kršćanskim svecima i sveticama. Katičić razotkriva da je ta stara tradicija još uvijek prisutna te da se kroz nju provlači zajednička nit koja polazi od indoeuropskih korijena.
Mahabharata – II. dio
Mahabharata sadrži temeljna indijska filozofska učenja o svemiru, prirodi i čovjeku. Između ostalog, govori i o sustavu moralnih vrijednosti koje se mijenaju i opadaju prolaskom četiriju yuga, velikih vremenskih ciklusa postojanja čovječanstva: od zlatnog, preko srebrnog i brončanog, do našeg željeznog doba ili kaliyuge. Mahabharata se smatra autoritetom u pravilima etičkog ponašanja koje je polazište za duhovni razvoj pa je bez obzira na prostornu i vremensku udaljenost njena poruka aktualna i današnjim stremiteljima.
Mahabharata – I. dio
Drevni indijski ep Mahabharata u sebi objedinjuje indijsku povijest, mitologiju, teologiju i filozofiju, kao i etički sustav vrijednosti s jednostavnim, razumljivim porukama namijenjenim čovjeku koji se pita kako ispravno živjeti. Vrline su za njih bile osnovno sredstvo duhovnog razvoja čovjeka, a njihovo pomanjkanje znak propadanja čovječanstva. Iako se stara indijska civilizacija u mnogočemu razlikuje od današnje, težnja i potreba čovjeka nekad i danas ostale su iste: ostvariti život primjeren čovjeku.
Megaliti – II. dio
Megalitske strukture ubrajaju se u velike zagonetke čovječanstva, a ono što posebno začuđuje rasprostranjenost je sličnih divovskih poduhvata u različitim dijelovima svijeta. Istraživanja pokazuju da su njihovi graditelji vladali izuzetnom vještinom i posjedovali spoznaje koje nadilaze modernog tehnološkog čovjeka. Mnoga nerazjašnjena pitanja vezana uz megalite potiču nas da se zamislimo nad dubinama prošlosti i zapitamo o evoluciji čovječanstva, njenom tijeku i smislu.
Školjka – čudesno djelo prirode
Školjke i puževi, jednom funkcionalne i lijepe kućice mekušaca, zadivljuju raznolikošću oblika, šara te skladom boja. Spiralni oblik puževe kućice simbolizira čovjekov evolucijski put, a školjka koja svojim ljušturama štiti tijelo mekušca povezuje se sa ženom koja u sebi čuva zametak novog života. Uz školjke se veže simbolizam plodnosti svojstven vodi i Mjesecu, a neobičan huk koji nastaje puhanjem u školjku na Istoku glas je Dharme koji budi iz neznanja.
Megaliti – I. dio
Megaliti, monumentalni kameni blokovi koje nalazimo širom svijeta u različitim formacijama, ostaci su davno minulog vremena. Ustaljene predodžbe o njihovoj primitivnoj svrsi i porijeklu poljuljala su opsežna istraživanja koja su otkrila da su njihovi drevni graditelji bili znalci u geometriji i astronomiji, te da su posjedovali danas izgubljena znanja o nevidljivim energetskim tokovima. Iako postoje najrazličitije hipoteze o njihovom nastanku i namjeni, mnogo toga ostaje nerazjašnjeno.
