Categories: Tragom prošlosti|Tags: 05-2024, Acharya Devo Bhava, ašram, astrologija, borilačke vještine, britanska kolonijalna vlast, buđenje uma, dijalektika, drevna Indija, dvaput rođeni, dvija, ekonomija, etika, gramatika, guru, guru dakshina, guruparamparya, joga, kontemplacija, kontrola uma, likovna umjetnost, ljudski resursi, Manana, Manjula Nanavati, matematika, medicina, meditacija, Melanija Rogar, Nalanda, Nididhyanasana, obrazovanje, politika, prosvjetljenje, ratovanje, shishya, smisao postojanja, spoznaja istine, Sravana, streličarstvo, sutra, Taittiriya Upanishada, Takshila, teologija, tradicija, transformacijsko obrazovanje, učenik, učenje, učitelji, Upanišade, upasane, Vede, William Adams, znanje, znanost|
Tradicionalni indijski obrazovni sustav gurukul temeljio se na usmenoj predaji znanja s učitelja na učenika. Učenje nije služilo gomilanju teorijskog znanja, već je bilo sredstvo samospoznaje. Srce tog sustava bio je guru koji je prenosio ne samo različita znanja, već je svojim učenicima usađivao etičke vrijednosti, učio da je čovjek dio mreže života te budio svijest o pravom smislu postojanja. Moderne akademske institucije promiču neka od načela gurukula, no osjeća se potreba za redefiniranjem temeljne svrhe obrazovanja po uzoru na ovu tisućljetnu tradiciju.
