Drevni grad Nan Madol
Graditeljsko čudo na Tihom oceanu
Usred Tihog oceana, u Mikroneziji, nalaze se megalitske ruševine djelomično potopljenog Nan Madola. To drevno graditeljsko čudo izgrađen od bazalta sastoji se od zidina, svetišta, grobnica, labirinta kanala i objekata nepoznate namjene na devedesetak umjetnih otočića. O gradu nema pouzdanih pisanih izvora, dok usmene predaje nude različite verzije njegove povijesti. Za lokalno stanovništvo Nan Madol je i danas sveto i mistično mjesto gdje borave duhovi predaka. Provedeno je više istraživanja no pitanje je hoće li njegova tajna ikada biti razotkrivena.
Planinski lanac Kii u Japanu
Svetišta rasuta u planinama
U mnogim su kulturama planine smatrane boravištima bogova. Ipak, zemlja svetih planina je Japan. Planinski lanac Kii s brojnim šintoističkim i budističkim svetištima i uređenim hodočasničkim putevima dio je svjetske kulturne baštine. Svetišta, od kojih su neka osnovana još u 9. stoljeću, bila su povezana hodočasničkim rutama sa starim prijestolnicama, ali i međusobno, potvrđujući tako skladno prožimanje dviju religija. Ove su planine još uvijek dio žive kulture Japana.
Kami – duhovi prirode
Japanska šinto tradicija temelji se na ideji da je sva priroda živa i da duhovi prirode, kami, borave u svemu vidljivom i nevidljivom. Šinto, u doslovnom značenju Put kamija, štuje duhove predaka, prirodu i prirodne pojave. Ta su se drevna vjerovanja sačuvala kroz stoljeća i snažno su utjecala na ljubav Japanaca prema prirodi te i danas ostaju usko povezana s japanskim sustavom vrijednosti. Slične poglede nalazimo i u drugim starim tradicijama, ali i u vječnoj filozofiji da je priroda božanski odraz.
Simbolizam biljaka
Biljni svijet, temelj opstanka na Zemlji, ujedno je ukras i veličanstvo prirode. Kroz dugi suživot urastao je u ljudski svijet pa su cvijeće i drveće postali simboli za izražavanje čovjekovih osjećaja i ideja. Najstariji biljni simbol je Stablo života koje povezuje nebo i zemlju. Označava sam život, os svijeta, ali i Jedinstvo koje se grana u mnogostrukost. Sam životni ciklus biljaka usporediv je s razdobljima čovjekova života, dok je cvijet simbol vrlina i savršenstva koje treba doseći.
Razotkrivanje maske
Maska doslovno i metaforički prekriva ili skriva čovjekovo lice. Kroz prošlost su se koristile u mnogim kontekstima, od vjerskih i kulturnih do terapeutskih i obrazovnih. U antičkom teatru riječ za masku koju je glumac nosio na pozornici kao i ulogu koju je igrao, bila je persona. Jung je personom nazvao masku kojom se predstavljamo u javnosti. Na tom tragu, uloga maske je podsjetiti čovjeka na njegov pravi identitet i potaknuti ga na razotkrivanje svoje božanske prirode.
Perzej – Kako se postaje herojem?
Mitski heroj Perzej, trajna inspiracija i motiv umjetnicima, ovjekovječen je i u zviježđu koje nosi njegovo ime. Kao i svi heroji, dvojne je prirode, smrtne i besmrtne, podložan slabostima, dok istodobno posjeduje neizmjernu snagu. Dug put prepun izazova i kušnji koji mu je namijenila sudbina budi u njemu dotad nepoznate snage i vodi nutarnjoj transformaciji. Vraća se kao pobjednik donoseći blagostanje svom gradu. Mit o Perzeju simboličkim jezikom govori o načinu čovjekova ostvarenja.
Zaboravljeni jezik simbola
Simboli nas prate u snu i na javi prenoseći duboki sadržaj koji nadilazi granice razuma i njegove logike. Takvi se sadržaji objavljuju u formi simbola jer riječi ne mogu izraziti njihovu dubinu i sve različite aspekte. Simbol prima i prenosi određenu snagu iz prirode i svemira posredstvom koje rezonira i u nama stvara odjek. On skriva i otkriva određene istine o čovjeku, prirodi, kozmosu i najprimjerenije nam približava nejasno naslućenu duhovnu stvarnost koja je ishodište svega.
Simboli nekad i danas
Simboli su pratili ljudska bića od njihovih dalekih početaka. Prisutni su i danas, iako ih dominantna znanstveno-tehnička racionalnost marginalizira. Posredstvom simbola dolazimo do dubljeg razumijevanja života i nas samih. Sveopća kriza suvremenog svijeta posljedica je našeg odvajanja od dimenzije dohvatljive jedino simbolima. Za cjelovitiji pogled na svijet potrebno je sjediniti racionalno i simboličko mišljenje kako bi se razjedinjeni svijet iznova ujedinio.
Svijet klasične Grčke
Klasično razdoblje Grčke označava puni procvat grčke kulture na umjetničkom, filozofskom i znanstvenom planu. Utemeljena na čvrstim i jasnim pravilima, klasična remek-djela harmonično objedinjuju estetske i etičke vrijednosti te odišu pravom mjerom, redom, skladom i ljepotom. Ona potiču na dobro i lijepo i do danas su nam ostala svjetionik i putokaz. Stvarni uzroci tog blistavog procvata sežu u arhajsko doba i izviru iz jedinstvenog, univerzalnog vrela koje nadahnjuje sva bezvremena djela.
Starohrvatske sakralne građevine
Starohrvatska sakralna arhitektura plod je prožimanja slavenske kulture s antičkim naslijeđem, uz bizantske i franačke tragove. U graditeljskom smislu starohrvatske crkvice karakterizira mnoštvo nepravilnosti što se prvotno pripisivalo nespretnosti graditelja. Istraživanja su pokazala da su te nepravilnosti samo prividne jer su u tim kamenim zdanjima zapisani položaji Sunca na ekvinocijske i solsticijske dane. Tako su te crkvice svojevrsni kalendari koji su usklađivali ritam djelovanja čovjeka s ritmom prirode.
Uskršnji otok – izgubljena karika prošlosti
Uskršnji otok u bespuću Tihog oceana otkrili su Nizozemci u jeku utrke europskih kolonijalnih sila za osvajanjem prekomorskih zemalja. Susret dvaju svjetova bio je koban za tamošnju kulturu jer je nakon otkrića otoka uslijedilo njezino bezobzirno uništavanje. Provedeno je mnoštvo arheoloških i etnografskih istraživanja ne bi li se rekonstruirala prošlost te kulture čija su najprepoznatljivija svjedočanstva megalitski "kameni čuvari". No previše je karika bilo uništeno pohlepom i neznanjem pa je nepovratno izgubljen dio kulturnog nasljeđa čovječanstva.
Drevna Olimpija
Olimpija, najveće svetište starog grčkog svijeta, mjesto je u kojem su se u antičko doba održavale igre posvećene Zeusu. Usporedno s atletskim, održavala su se natjecanja u umjetnosti i govorništvu te filozofske rasprave jer su se na Igrama slavile različite vrline i vještine. Igre su ukinute u 4. stoljeću, no ostavile su iskru koja će planuti krajem 19. stoljeća, potaknuta iskapanjem zadivljujućih spomenika u Olimpiji, te dovesti do oživljavanja modernih Olimpijskih igara. Plamen iz Olimpije i danas prenosi nešto od starog grčkog duha zajedništva, nadilaženja granica i prikaza postignuća.