Čudesan svijet minerala
Zlato i dragulji oduvijek su privlačili ljude svojim sjajem i čudesnom ljepotom, a ujedno su u njima slutili tajne moći. U antici i renesansi smatralo se da su pod utjecajem nebeskih tijela tisućama godina evoluirali u Zemljinoj utrobi do stanja savršenstva. Stoga su bili korišteni za ukrašavanje hramova, kraljevskih palača i izradu obrednih predmeta. Koristili su ih za privlačenje blagotvornih astroloških utjecaja, uspostavljanjem veza između nebeskog i zemaljskog svijeta.
Mojre – Zeusove kćeri suđenice
Novija povijest, a naročito moderni svijet snažno naglašavaju vrijednost slobode, no u čemu se ona zapravo sastoji? Prema grčkom mitu, čovjek je nemoćan pred Mojrama, Zeusovim kćerima suđenicama. One se pojave pri rođenju svakog čovjeka, ispredu nit njegova života pomoću prethodnih djela, odmjere njezinu dužinu te je na kraju prerežu. Bez obzira na sudbinu, čovjek ima slobodu volje i mogućnost izbora, te s tim vezanu odgovornost za svoje postupke.
Mitska povijest čovječanstva
U mitovima s različitih krajeva svijeta pronalazimo ponavljajuće obrasce i upadljive podudarnosti. Ponajprije se to odnosi na mitove o općem potopu, o herojima utemeljiteljima gradova, o božanskim pomagačima koji su ljude naučili različitim umijećima, o zlatnom dobu čovječanstva itd. To sugerira ideju da se radi o stvarnim događajima koji su toliko snažno utjecali na svijest čovječanstva da su ih zabilježile sve tradicije. Ti tragovi iz dubina vremena pomažu nam rekonstruirati daleku prošlost čovječanstva, ali i naslutiti budućnost.
Hore – čuvarice sklada
Grčke božice Hore, povezane s pojmom vremena i pravilnom smjenom godišnjih doba, predstavljaju božanski zakon i red, kako u prirodi tako i u društvu. Tijek sati ili godišnjih doba simbolično je opisan njihovim plesom kojim prate Apolonovo sviranje na liri. Budući da simboliziraju aspekte harmonije, zakona, pravde, morala, često su spominjane u antičkim tekstovima, a Homer ih opisuje i kao čuvarice nebeskih vrata.
Eleuzinski misteriji
U eleuzinske misterije bili su upućeni mnogi helenski filozofi, pjesnici, umjetnici i državnici. No, što se pritom odvijalo, zavijeno je velom tajne jer su inicirani bili vezani strogim zavjetom šutnje. U središtu misterija bio je kult božice Demetre i Perzefone. Cikličko odlaženje Perzefone u Hadov podzemni svijet i vraćanje na zemlju majci Demetri simbol je zimskog umiranja i proljetnog buđenja prirode, kao i smjene ovostranih i onostranih etapa čovjekova života.
Pompeji – Vila misterija
Katastrofalna erupcija Vezuva 79. godine zaustavila je u vremenu rimski grad Pompeje. Sedamnaest stoljeća kasnije, arheološka iskapanja otkrila su mnoge njegove tajne. Ipak, tajanstvene freske u sobi patricijske vile, po kojima je i nazvana Vila misterija, i dalje čuvaju svoju tajnu. Smatra se da opisuju dionizijske misterije čiji je značaj potonuo u dubinama vremena. Zna se tek da im je zadaća bila razotkrivanje ljudske sudbine, poticanje čovjeka da oslobodi dušu od robovanja tijelu tako da u njemu pobijedi dionizijski, božanski dio.
Vile u našim krajevima
Narodne predaje diljem svijeta obiluju pričama o nadnaravnim bićima, čarobnim, dobrim ili zlim, pokatkad vidljivim, a najčešće nevidljivim. U hrvatskoj predaji priče su to o vilama koje je zabilježio povjesničar i književnik Ivan Kukuljević-Sakcinski iz 19. stoljeća. Opisivane su kao nezemaljski lijepe djevojke s krilima koje su posjedovale različita znanja. Rijetki bi se zbližili s vilama i tada bi ih one podučile mnogim vještinama pa su ih zvali "vilenici". To davno vrijeme u kojem su živjele vile u narodu se spominjalo kao zlatno doba.
Sumer – zemlja majstora znanja
Prvi nama poznati narod koji je naseljavao plodnu dolinu između Eufrata i Tigrisa bili su Sumerani. Oni su svoju zemlju nazivali "Zemljom majstora znanja" i kao takvi snažno su utjecali na sve kulture koje će ih naslijedili na ovom području. Sumerani su čovječanstvu u nasljeđe ostavili spoznaje koje su postale temelj svim kasnijim tradicionalnim i modernim znanostima, medicini i filozofiji.
Umjetnost i poezija bardskog ideala
Keltska tradicija, gotovo izumrla s Rimskim Carstvom, najduže se očuvala na britanskom i irskom otočju u vidu bardske umjetnosti. U keltskom društvu pjesnici ili bardi bili su zaduženi za čuvanje sjećanja i učenja o miru, istini i pravdi. Najvećim umijećem smatrali su sažeti određeni smisao u malo riječi, u obliku trijada, sjedinjujući pritom ljepotu s pravdom. Ideal barda ima korijene u pažljivom promatranju Prirode, a ključne sastavnice pjesničkog genija bile su: oko za vidjeti Prirodu, srce za osjetiti Prirodu i odlučnost za slijediti Prirodu.
Akbar – Veliki mirotvorac
Akbar Veliki treći je i najslavniji car mogulske dinastije koja je vladala Indijom od 16. do 18. stoljeća. U mladosti je bio sklon razonodama da bi se nakon duhovnog buđenja okrenuo religiji i filozofiji. Na svom je dvoru okupljao teologe, pjesnike, učenjake i filozofe različitih vjera u međureligijskom dijalogu. Zagovarao je ideju da sve religije vode istom Bogu te je težio ostvarenju suživota između ljudi različitih religija unutar svog carstva. Akbarova mirotvorna politika uzajamnog poštovanja i tolerancije nadahnjujući je podsjetnik da je takav društveni model ostvariv.
Svibanjsko stablo
Svibanjski ples oko stabla postavljenog u središtu naselja jedna je od velikih godišnjih svetkovina pretkršćanske Europe. Ta se tradicija drevnih korijena u nekim krajevima sačuvala do danas. Stablo s korijenjem u zemlji i granama u nebu simbol je veze između neba i zemlje, osi svijeta, stupa stabilnosti, vertikalnosti. Raznobojne vrpce kojima se ukrašava stablo i sam ples predstavljaju pokret, vrijeme, horizontalnost. Ples prikazuje koloplet života oko osovine svijeta i slavi njegovu periodičnu obnovu.
Dioklecijan – vojskovođa, državnik i graditelj
Kasno doba Rimskog Carstva početak je njegova kraja. Rimski duh tada žive carevi-vojnici ilirskog podrijetla. Jedan od njih bio je i Dioklecijan iz plemena Delmata koji je proglašen carem 284. godine. Uviđajući da je veličina Carstva izvor nestabilnosti, dijeli ga na istočni i zapadni dio, a ratnog druga Maksimijana proglašava suvladarom. Sam je vladao iz Nikomedije u današnjoj Turskoj. Vladavina mu je bila ispunjena ratovanjem, no ostao je zapamćen kao sposoban vojskovođa i državnik koji je reorganizacijom državne uprave produžio život Carstva.