Poljička Republika, koja je od 13. do početka 19. stoljeća postojala u zaleđu Omiša, danas je tek zemljopisno-povijesni pojam. Prema legendi, njezini osnivači bili su sinovi bosanskog kneza Miroslava. Nositelji pismenosti, narodne kulture i čuvari tradicije bili su popovi glagoljaši. Društvo se temeljilo na suradnji plemića i pučana, zahvaljujući kojoj je Republika tijekom sedam stoljeća očuvala svoju samosvojnost, sve do Napoleonskih ratova koji su označili njezin kraj.
Kasno doba Rimskog Carstva početak je njegova kraja. Rimski duh tada žive carevi-vojnici ilirskog podrijetla. Jedan od njih bio je i Dioklecijan iz plemena Delmata koji je proglašen carem 284. godine. Uviđajući da je veličina Carstva izvor nestabilnosti, dijeli ga na istočni i zapadni dio, a ratnog druga Maksimijana proglašava suvladarom. Sam je vladao iz Nikomedije u današnjoj Turskoj. Vladavina mu je bila ispunjena ratovanjem, no ostao je zapamćen kao sposoban vojskovođa i državnik koji je reorganizacijom državne uprave produžio život Carstva.