Licem u lice – Ljudski odnosi
U vremenu naglašenih materijalnih vrijednosti sve se više proučavaju ljudski odnosi zbog njihova utjecaja na produktivnost i profit. Takav utilitaristički humanizam vidi čovjeka kao resurs iz kojeg treba izvući maksimalan potencijal te ga učiniti dobrim proizvođačem i potrošačem. No, unutarnji čovjek vapi za autentičnim ljudskim odnosima, licem u lice s drugim ljudskim bićima, putem kojih upoznaje sebe, druge i svijet u kojem živi. Prihvaćanje i poštovanje drugih, njegovanje zajedništva i bratstva temelj je razvoja čovjeka i civilizacije.
Upravljanje životom
Ralph Waldo Emerson, esejist, predavač, pjesnik i filozof, jedan je od najutjecajnijih mislilaca 19. stoljeća u Sjedinjenim američkim državama. Njegova knjiga Upravljanje životom u Europi tog vremena predstavljana je kao "zrela filozofija transatlantskog mudraca". U toj zbirci eseja na različite životne teme Emerson poručuje čovjeku da nije žrtva vanjskih okolnosti ili nesretne sudbine, nego da je njegov život u njegovim rukama i da ima slobodu upravljati vlastitim životom kao kapetan brodom.
Strah od usamljenosti
Usamljenost pogađa sve, neovisno o materijalnom statusu ili intelektualnom nivou. Problem usamljenosti podsjeća na ledeni brijeg: postoji vidljiv i razumljiv gornji dio, i drugi, mnogo veći dio koji nije vidljiv ni shvatljiv. Pogledamo li dublje, uviđamo da usamljenost zapravo ovisi o nama samima, o tome kako se odnosimo prema životu i svijetu koji nas okružuje. Istinska pak usamljenost nastaje kada nisu zadovoljene suštinske potrebe duše.
Biti i postati svjestan
Složeni fenomen svijesti stoljećima nastoje definirati znanost, religija, psihologija i filozofija. Čovjekovu svijest čine sva iskustva osviještena tijekom evolucije čovječanstva i njegova individualnog razvoja. Radi se o procesu "postajanja svjesnim" kroz životne kušnje koje vode buđenju čovjekove prave prirode. Iako je naša svijest obično nemirna, cilj je postići sabranu svijest koja nam pomaže dovesti naše misli, riječi i djela u sklad s našim vrijednostima.
Umijeće primjene stoicizma
U posljednjem desetljeću upadljivo je oživjelo zanimanje za stoičku filozofiju. To se pripisuje njezinim praktičnim životnim savjetima koji nude oslonac u nesigurnom vremenu u kakvom živimo. Stoicizam je vježba stabilnosti, buđenja unutarnjih snaga i dubljeg promišljanja koje nas povezuje sa životom u cjelini. Živjeti u skladu sa stoičkim učenjem znači usredotočiti se na ono na što možemo utjecati, a to su naši postupci, reakcije, ponašanje, uz razvijanje strpljivosti i dobrohotnosti, što vodi spokojnom i sretnom životu.
Epiktet – O pitanjima karaktera i moralnog života
Iako rođen kao rob, Epiktet je postao jedan od tri najutjecajnija stoička filozofa Rimskoga Carstva. Snagom vlastitog primjera i učenjem ističe važnost postizanja nutarnjeg mira i sreće prihvaćanjem životnih okolnosti. Zato savjetuje jasno razabiranje onoga što ovisi o nama te dosljednost u tome. Epiktetovo učenje sačuvano je u bilješkama njegova učenika Arijana Flavija, a izdanje O pitanjima karaktera i moralnog izbora sadrži dio njegovih predavanja i odgovora na pitanja učenika.
Simbolička imaginacija i pamćenje u filozofiji Giordana Bruna
Giordano Bruno, filozof prirode, pjesnik i vizionar, poklonik hermetičke tradicije, najzaslužniji je za procvat umijeća pamćenja tijekom renesanse. Nadahnut Platonovim učenjem o idejama kao arhetipovima i simboličkim dijagramima Ramona Lulla, razrađuje sustav pomoću arhetipskih slika i korespondencija koje bude imaginaciju i pomažu uspinjanju prema samim idejama i intuitivnom poimanju jedinstva iza mnoštva. Brunov sustav zapravo je bio vid Platonove reminiscencije – prisjećanja urođenog znanja duše.
Giordano Bruno – O istini
U slojevitoj alegorijskoj raspravi Izgon trijumfirajuće zvijeri Giordano Bruno ukazuje na potrebu za moralnom obnovom svijeta. Vrhovni bog Jupiter saziva savjet bogova u namjeri da obnovi nebeski svod i zaustavi njegovo propadanje. Odlučuje protjerati poroke, trijumfirajuće zvijeri, i zamijeniti ih vrlinama. Na najuzvišenije mjesto postavlja Istinu koju izjednačava s božanskim jedinstvom kojemu sve prethodi, dobrotom i ljepotom. Uređenje nebeskog svijeta preduvjet je i ishodište obnove zemaljskog reda i vrline.
Korisnost filozofije
Svedena na teoretsku znanstvenu disciplinu, današnja filozofija nema previše dodira sa stvarnim životom pa je izgubila svoju izvornu ulogu. Za razliku od nje, učenja tradicionalnih filozofskih škola pružala su čovjeku odgovore na temeljna ljudska pitanja, podučavala ga kako se upoznati s vlastitom prirodom i ovladati njome te kako ostvarivati suživot s drugim ljudima. Njihova je živa filozofija poticala ono najplemenitije u čovjeku, nekada i danas, stoga je bezvremena i nadasve korisna.
Sudbina, usud ili slobodna volja
Je li sve što nam se događa predodređeno neumoljivim zakonima prirode ili imamo slobodu volje? Stari su narodi vjerovali da kozmos ima sudbinu kao i čovječanstvo te da je ta sudbina arhetip kojem težimo. I svako pojedino biće ima svoju sudbinu koja proizlazi iz njegove vlastite prirode. Iako predodređenost postoji, postoji i širok prostor za djelovanje čovjekove slobodne volje. Jedno ne isključuje drugo, čovjek vlastitim izborima i odlukama može utjecati na tijek sudbine i upravljati vlastitim životom.
Odgojna vrijednost narodnih priča
Narodne priče prenošene s koljena na koljeno, u kojima je sabrano iskustvo i mudrost čovječanstva, sadrže vrijednosti koje suvremeni čovjek sve manje prepoznaje. Često ih se smatra okrutnima i neprimjerenima za djecu te ih se izmjenjuje. Ipak, te priče nose jasne pouke o svijetu i svakodnevnom životu te obogaćuju unutarnji svijet djeteta. One bude vjeru da slabi mogu postati jaki, da dobro pobjeđuje zlo, što kod djece stvara povjerenje u život i u same sebe.
Sokrat – ili kako se postaje filozof?
Sokrat je ostavio dubok trag na zapadnu filozofiju bez ijednog zapisa. Nije izgradio ni filozofski sustav niti je držao zaokružena predavanja; služio se umijećem raspravljanja u živom razgovoru. Svoje je sugrađane poticao na kritičko razmišljanje, nutarnje preispitivanje i razotkrivanje samoobmana jer bez ispravnih uvida nema ispravnog djelovanja. Priznavanje vlastitog neznanja, tragom njegove izreke Znam da ništa ne znam, polazište je za učenje koje otvara put filozofiji i samospoznaji.