Cvijeta Zuzorić, čuvena po ljepoti i učenosti, okupljala je kulturni krug svojih suvremenika s kojima je raspravljala o umjetnosti, filozofiji, pjesništvu. Mnogi su joj posvetili svoja djela, slavili je u pjesmama i prozi i učinili legendarnom. Vremenom je postala simbol ženske renesansne poezije u Hrvatskoj. Budući da njezini stihovi nisu pronađeni, ostaje otvoreno pitanje je li Cvijeta doista bila pjesnikinja ili muza, ideal renesansne dame.
Rimski car-filozof Julijan, posljednji iz Konstantinove dinastije, bio je snažno nadahnut filozofsko-religijskom baštinom helenizma, osobito neoplatonizmom i mitraizmom. Na vlast dolazi u vrijeme kada stare tradicije blijede, ustupajući mjesto ranom kršćanstvu. Unatoč nepune dvije godine na čelu Carstva, ostao je zapamćen po pokušaju oživljavanja rimske tradicije i vraćanju nekadašnje slave Rima u svijetu koji se nepovratno mijenjao.
Dobro je poznato da naše misli, osjećaji, stavovi i izbori utječu na nas i na druge. No, iako znamo da nešto nije dobro i da to ne bismo trebali činiti, kolektivno i individualno vrlo je teško primijeniti ono što znamo. U procjepu smo između dugoročnih ciljeva i kratkoročnih interesa. Kako bismo premostili jaz između znanja i djelovanja, filozofija savjetuje usklađivanje glave, srca i ruku, odnosno vladanje sobom.
Pod prijateljstvom podrazumijevamo skladan odnos s drugim ljudima s kojima možemo podijeliti radosti i tuge. No, stari grčki filozofi naglašavali su važnost uspostavljanja odnosa sa samim sobom i upoznavanja sebe. Postizanje unutarnjeg sklada Platon naziva "postati prijatelj sebi". Prijateljstvo sa sobom omogućuje prijateljstvo s drugima. To stanje ne dolazi samo po sebi, rezultat je svjesnog nastojanja i odnosa koji se gradi i usavršava te jamči sretan život.
Atenska škola, monumentalno remek-djelo velikana renesanse Rafaela Santija nadahnuto je idealima klasične Grčke i Rima. U mnoštvu prikazanih humanista i filozofa od antike do renesanse Rafael je objedinio različita filozofska strujanja. Središnje mjesto dao je Platonu i njegovom učeniku Aristotelu koji su obilježili zapadnu kulturu sve do današnjih dana. Djelo simbolizira humanizam renesanse koji je omogućio procvat umjetnosti, znanosti i kulture te odiše ljepotom, harmonijom i svijesti o dostojanstvu ljudskog bića.
Rasprave o reformi obrazovanja najčešće se bave aspektima forme koji zamagljuju temeljni cilj: čovjekov cjeloviti razvoj. Suvremeni obrazovni sustavi više su usmjereni na stvaranje radne snage za tržište rada, upravljano zakonima ponude i potražnje, nego na razvoj istinskih ljudskih potencijala. Potrebno je novo obrazovanje koje će biti oslonac razvoju unutarnjih kvaliteta i dubokih poriva duše te olakšati mladima pronalaženje svog mjesta u svijetu i u životu.
Današnja globalna civilizacija dosegnula je razinu materijalnog blagostanja i udobnosti kao nijedna druga civilizacija u povijesti. Ipak, takvo blagostanje nije jamstvo sreće. Zaokupljeni udobnošću, okrenuli smo se sebi, otuđili od svojih bližnjih te izgubili dodir sa suptilnijim aspektima stvarnosti. To se odražava u padu kulturnih vrijednosti, moralnosti i drugim zabrinjavajućim pojavama. Za život u punini potrebno je više od materijalnog blagostanja, a to je ispunjenje nematerijalnih humanih potreba.
Moderni svijet je zapostavio duhovnost u tolikoj mjeri da više ne znamo što ona zapravo jest. Čovjek je sazdan od tijela, duše i duha. Duh je besmrtna božanska iskra u nama neodvojiva od božanskog Duha, kao što je Sunčeva zraka neodvojiva od Sunčeve svjetlosti. Duh je jedan, a ipak je povezan sa svim živim bićima. Prepoznavanje duhovnih korijena i jedinstva u svemu je duhovnost, a duhovno živjeti znači davati prednost duhovnom nad materijalnim, odnosno živjeti temeljne ljudske vrijednosti dobrote, suosjećanja i ljubavi.
Zadivljeni smo i začuđeni pred materijalnom ostavštinom starih naroda Meksika, no ništa manje ne zadivljuje dubina uvida njihovih mudraca, tlamatinija. Smatrali su da božanske sile prožimaju sve, da su izvor života i da ga održavaju. Njihova promišljanja o svijetu, o čovjeku i o onome što ih nadilazi, kao i njihove metafizičke i teološke ideje, nalazimo pojašnjene u knjizi Filozofija náhuatl meksičkog antropologa i povjesničara Miguela Leóna-Portille, autoriteta za kulturu náhuatl, vodeću kulturu prethispanske Amerike.
Priroda razvija strukture i obrasce, odnosno sustave unutarnjih veza i odnosa u kojima je sve povezano i međuovisno. Po uzoru na prirodu, stvaraju ih i mijenjaju i ljudi predvođeni vizionarima i vođama. Svaki sustav je usmjeren na postizanje određenog cilja; bez njega nije moguće udružiti napore prema zajedničkom cilju. Sustavi odražavaju naše vrijednosti; bolje sustave mogu stvoriti samo bolji ljudi koji shvaćaju da je uz materijalnu stranu čovjeku potreban i viši smisao života.