Alkemija istinske poezije
Istinsku poeziju, uz misaonu dubinu, odlikuje klasična jednostavnost i ljepota. To je jezik u svom najpročišćenijem obliku, jezik onih koji iz dubine srca pokušavaju odgonetnuti tajnu života i smrti. Istinska poezija alkemijsko je umijeće utoliko što pjesnik obične riječi pretvara u pročišćene oblike i značenja koji dotiču strune iskonskih ljudskih osjećaja, griju i pročišćavaju dušu, daju joj krila. Ta duboka i živa poezija odsjaj je arhetipova Istine i Ljepote te poput eliksira potiče nutarnju transformaciju.
Kabir – Put ljubavi
Kabir, istaknuti indijski mistični pjesnik iz 15. stoljeća, podjednako je nadahnjivao učene kao i neuke. Njegova devocijska poezija odražava spoj vedskih znanja i sufijskog misticizma. Podučava da je Bog u svemu, da su ljubav i čisto srce na prvom mjestu te potiče na traganje za božanskim koje boravi u srcu. Svoju poruku prenosi kroz lako razumljive metafore, a nadahnuće pronalazi u svakodnevnom životu. Snaga njegovih stihova proizlazi iz toga što je propovijedao ono što je živio, odnosno živio ono što je propovijedao.
Pindar – U čast herojima
Atletska natjecanja bila su osebujan aspekt grčke kulture, a glavna nagrada bio je vijenac od grančica masline ili lovora kao simbol slave. Pobjednici su bili ponos svojih polisa, a pjesnici su im epinikijama iskazivali poštovanje. Pindar slavi pobjedu kao izraz vrline, a pobjednika kao onoga koji je u sebi uskladio lijepo i dobro, tjelesno i duhovno, atletiku i etiku. Slaveći pobjednike, Pindar stječe i vlastitu slavu jer su epinikije kruna njegova stvaralaštva.
Halil Džubran – O poučavanju
Poetski esej o poučavanju iz Džubranove knjige Prorok jedan je od niza eseja koji govore o univerzalnim ljudskim temama. Pisani pomalo arhaičnim stilom u obliku propovijedi, jednostavnim razumljivim jezikom prenose bezvremenu mudrost.
Dragojla Jarnević – Život jedne žene
Dragojla Jarnević hrvatska je književnica i pedagoginja iz austro-ugarskog doba. Njezin je lik otisnut među zaslužnim velikanima u litografiji Muževi ilirske dobe. Između ostalog, zalagala se za obrazovanje kao temelj promjena na bolje, naročito za obrazovanje žena. Danas je najpoznatija po Dnevniku koji je pisala od svoje 21. godine pa sve do kraja života, a predstavlja zanimljiv zapis o tom vremenu i ljudima.
Juan Ramón Jiménez – Pjesnik svjetlosti
Španjolski pjesnik Juan Ramón Jiménez, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, jedan je od velikih europskih pjesnika prve polovice 20. stoljeća. Vrhunac njegova stvaralaštva je tzv. čista poezija. Tragajući za biti doživljaja i slika, nastojao je pjesme osloboditi svih suvišnih ukrasa te iznaći riječi koje najvjernije prenose samu bit. Snažne intuicije, teži dokučiti ono neizrecivo i tajanstveno pa mu je poezija duboka i mistična. Zbog opčinjenosti svjetlosti i bojama nazivali su ga i pjesnikom svjetlosti.
William Blake – Vidjeti svijet u zrnu pijeska
William Blake, pjesnik vizionar snažne imaginacije, slikar i bakrorezac, čovjek ispred svog vremena, za života je bio malo poznat široj javnosti. Danas je priznat njegov autentičan doprinos engleskoj književnosti i umjetnosti. Nadahnut učenjima mudrih, osuđuje materijalistički pogled na svijet svog vremena te ga povezuje s čovjekovim padom u kojem je izgubio iz vida vječnost. Svojim djelima, u kojima izražava bezvremene istine, nastojao je probuditi čovjekovu imaginaciju i upraviti mu pogled prema onom vrijednom i bitnom.
Antun Branko Šimić
Pjesnik Antun Branko Šimić živio je kratko, smiono, beskompromisno. Pisao je i prozu, eseje o likovnoj umjetnosti te književne kritike. Objavio je samo jednu zbirku pjesama nazvanu Preobraženja. Naslov zbirke ujedno je i osnovni motiv koji se provlači kroz pjesme u kojima se isprepleću ljubav i smrt, svjetlo i tama, zemaljsko i nebesko, a duboke emocije zgusnute su u misaone stihove. Čest su mu motiv i zvijezde, sjajne i vječne, kao životni orijentir i opomena čovjeku da ne ide malen ispod zvijezda.
Marko Marulić – otac hrvatske književnosti
Sa svojim epovima Judita, Davidijada i Susana, Marko Marulić predstavlja početke hrvatske književnosti pa je nazvan "ocem hrvatske književnosti". No, njegova latinska djela daleko nadmašuju rad na hrvatskom jeziku. Prevođena su i doživjela su brojna izdanja, što mu je pronijelo ime širom tadašnje Europe. U doba punog zamaha talijanske renesanse, i pored humanističke naobrazbe, Marulić je ostao vezan za srednjovjekovnu tradiciju i najveći dio svog književnog rada posvetio je učvršćivanju kršćanskog morala i duhovnosti.
Hans Christian Andersen
Nekolicina dječjih autora svrstana je u književne besmrtnike, a među njima je i danski pisac Hans Christian Andersen. Iako je pisao kazališne komade, novele, pjesme i putopise, Andersen je svjetsku slavu i ugled stekao kao pisac dječjih bajki, a sam ih je namijenio najširoj publici. Odrastao je u sredini u kojoj su stari skandinavski mitovi i predaje još bili živi pa je taj ugođaj utkao u priče koje na jednostavan, ali upečatljiv način izražavaju univerzalnu mudrost.
Magareći putevi preobrazbe
Nadahnuto autorovim iskustvom, Metamorfoze ili Zlatni magarac, Apulejevo satirično djelo iz razdoblja helenizma, ukazuje na besciljnost lutanja od jedne do druge senzacije i nužnost zauzdavanja nagona. Ponesen niskim porivima, mladić biva pretvoren u magarca, iako zadržava sposobnost mišljenja. Apulej opisuje njegovu metamorfozu i duhovnu preobrazbu od magarca do čovjeka te ističe važnost oslobađanja od animalne prirode koja čovjeka veže za pojavnosti fizičkog svijeta i udaljava od ljudskog identiteta.
Marija Jurić Zagorka
Marija Jurić Zagorka po mnogočemu je bila žena ispred svog vremena, kao prva hrvatska novinarka, prva žena izvjestiteljica iz Sabora te dopisnica iz Budimpešte i Beča. Sama je pokrenula dva časopisa za žene. Zalagala se za ravnopravnost spolova, pravo žena na obrazovanje, za javnu upotrebu hrvatskog jezika u Austro-ugarskoj monarhiji, itd. Danas je najpoznatija po svojim romanima u koje je unijela elemente hrvatske povijesti 16.-18. stoljeća te svojim suvremenicima dala poučno štivo na materinjem jeziku.