Svijet je gladan
Glad obično povezujemo uz najsiromašnije zemlje svijeta, najčešće subsaharske Afrike, gdje zbog nestašice hrane umiru milijuni ljudi. Istodobno se u bogatim zemljama bacaju velike količine hrane, a pojedinci dobrovoljno gladuju kao žrtve idolatrije savršenog izgleda… No, glad ili neadekvatna hrana ne zahvaća samo tijelo, ona se širi i postupno nagriza sve planove postojanja čovjeka i čovječanstva. Ta glad je mentalna, emocionalna, moralna i duhovna. Svijet je gladan jer je uspavan i zato se nameće potreba za buđenjem na svim planovima kako bismo iskorijenili glad.
Zdrav duh u zdravom tijelu
Zdrav duh u zdravom tijelu ili U zdravom tijelu zdravi duh? Suvremeni kult tijela u prvi plan stavlja zdravo tijelo. Čovjek je sve više rob tijela i njegovih potreba, dok plamen njegova duha tek što tinja. Filozofski gledano, tijelo je fizičko boravište ljudskog duha od rođenja do smrti. Antički su filozofi govorili da prednost treba dati duhu jer zdrav duh harmonizira sve aspekte ljudskog bića i zato je važno promicati zdrav duh u zdravom tijelu!
Himalajski inovator i edukator – Sonam Wangchuk
Sonam Wangchuk, himalajski inženjer i inovator, sinonim je za obrazovnu reformu i održivost u Ladakhu. Utemeljitelj je pokreta kojim je pokrenuo temeljitu i iznimno učinkovitu reformu školskog sustava. Osnovao je i kampus za srednjoškolce u kojem potiče inovativnost među mladima, a glavni su im projekti primjena solarne energije te ledene stupe za učinkovito korištenje vode ledenjaka. Inovacijom ledene stupe osvojio je prestižnu nagradu švicarske Zaklade Rolex. Sam kampus prerastao je u globalno ekoselo koje vodi pod motom Bistra glava – vješte ruke – ljubazno srce.
Početak i kraj tehnološkog čovjeka
Tehnologija u ovom ili onom obliku postoji od početaka čovječanstva, a u našem vremenu znanstveno-tehničkog uzleta postala je kultom. S tog gledišta stupanj napretka prošlih civilizacija vrednujemo razinama tehničkog napretka. No, tehnički napredak nije jedini izraz ljudske kulture, mnoge su civilizacije stavljale naglasak na posve druga područja. Ipak, bujni razvoj tehnologije i s tim povezano materijalno blagostanje prati osjećaj egzistencijalne praznine, što pokazuje da moderna tehnologija ne može zadovoljiti sve čovjekove potrebe. Čovjek se nužno sve češće okreće neprolaznim vrijednostima koje mu vraćaju dostojanstvo. Više je nego očita goruća potreba za izgradnjom novog i neophodnog humanizma.
Oživljavanje renesanse
Svijet u kojem živimo vapi za temeljitom nutarnjom promjenom. Povijesni primjer za to nalazimo u renesansi, filozofskom pokretu koji je od XIV. do XVI. stoljeća korjenito promijenio svijet. To buđenje povijest pripisuje se utjecaju mnogih vanjskih faktora, no poticaj je nesumnjivo došao iznutra. Težnja renesanse bila je vratiti se izvorima, ponovno pronaći dublji smisao života, preporoditi se. To isto je nasušno potrebno današnjem svijetu i polazište je za preporod čovjeka i svijeta.
Suradnja – novi oblik rada
Suradnja kao novi koncept rada u poduzetništvu nastao je u SAD-u početkom ovog stoljeća. Podrazumijeva okupljanje i povezivanje ljudi radi udruživanja znanja i vještina, što potiče kreativnost i inovativnost. Svaki suradnik osvještava svoje vrijednosti i ograničenja, dok je u prvom planu zajednički doprinos ostvarenju projekta. Ovaj moderni koncept na tragu je Platonova ideala države u kojoj svaki čovjek treba raditi ono što najbolje odgovara njegovoj prirodi jer tako najbolje doprinosi vlastitoj dobrobiti i sreći zajednice.
Sindrom panike – II. dio
Panika, strah od straha, vrsta je dezorganizacije ličnosti koja rezultira nemogućnošću odgovarajućeg suočenja s kriznom situacijom. Može se pojaviti kod bilo koga, a pretjerana zaštita kojoj smo skloni te uvjerenje da smo na sigurnom, čini nas još ranjivijima i podložnijima panici. No panika se može izbjeći odgovarajućom pripremom: ako izgradimo stabilno nutarnje stanje koje će nam omogućiti mirno i sabrano reagiranje te hrabro nošenje s bilo kakvim okolnostima.
Sindrom panike – I. dio
Strah je mehanizam upozorenja koji sva naša osjetila stavlja u stanje pripravnosti za obranu. On naše reakcije može aktivirati ili inhibirati, što je slučaj kod panike koja paralizira sposobnost rasuđivanja. Tada reagiramo instinktivno, poput životinje, što se svodi na reflekse bijega ili agresije. Humanizacija se sastoji u upravljanju našim strahovima koje trebamo prepoznati i prihvatiti, što znači kanalizirati izazove života.
Filozofija kao način života
Filozofija je nekada bila način života. Filozofsko učenje bilo je samo okvir za mali broj maksima po kojima je filozof živio svoj život. Biti filozof značilo je nastojati usavršavati se u umijeću življenja. Kao što umjetnik vježba da bi usavršio svoje umijeće, tako je i filozof usavršavao svoje umijeće življenja. No, i danas postoji potreba "filozofskog stava prema životu" koji podrazumijeva sposobnost da se ostane mirnim i zadovoljnim i u najvećim nedaćama, što predstavlja filozofski ideal.
Podaci kao roba
Tragovi klikanja koje ostavljamo prilikom pretraživanja interneta iznimno su korisni podaci za internetsku ekonomiju. Budući da nema aspekta života koji se ne iskorištava za prikupljanje podataka, podaci su postali roba XXI. stoljeća. Što više podataka dijelimo o sebi, to marketing bolje prepoznaje kako potaknuti naše želje te tako iskorištava i degradira ljudska bića.
Obrazovanje – s kojim ciljem?
Sve su glasniji prigovori suvremenom obrazovnom sustavu zbog pretrpanog školskog programa i "bombardiranja" djece činjenicama. Čini se da se izgubilo izvorno značenje edukacije, a to je oživljavanje potencijala koji postoji u svakoj individui te buđenje onog najboljeg u mladom čovjeku. Osjeća se potreba temeljitog revidiranja ciljeva obrazovanja. Dok je za Platona ono bilo neodvojivo od napretka države u cjelini, na obrazovanje se danas gleda kao na sredstvo za osobni probitak i zanemaruje se doprinos općem dobru, a znanje o Dobru, kruna obrazovanja prema Platonu, sasvim je zapostavljeno.
Ispuniti život
Pitamo li se kako ispuniti život i kako ga ispravno živjeti, dobro je podsjetiti da život ima smisao koji daleko nadilazi fizičko preživljavanje i udovoljavanje prohtjevima tijela, nastojanje da se stekne ugled u društvu, bogatstvo… Za filozofa život je škola u kojoj sve ima svoje zašto i kako: tijelo, osjećaji i misli trebaju služiti kao oruđa za nadvladavanje iskušenja na putu; vrijeme je veliki učitelj, a nutarnji ja učenik koji prikuplja iskustva pomoću kojih se usavršava. Vanjske okolnosti osiguravaju odgovarajući okvir za naš razvoj, ali nisu presudne jer filozof je gospodar svoje vlastite sudbine.
