Najbolje promjene počinju s nama
Suočeni smo s ozbiljnim problemima koji pogađaju stanovništvo svijeta, planet Zemlju i izglede za budućnost. Sagledavanje problema i izlaza polarizira gledišta, izaziva međusobne optužbe i okrivljavanje onih koji se nalaze na drugoj strani. No, oštre kritike i prazna obećanja ne donose rješenja. Istodobno, svatko želi živjeti udobno, ne brinući o drugima. Želimo li istinski bolji svijet i svjetliju budućnost, neophodno je da svatko bude svoj strogi sudac i primjer onog najboljeg što čovjek ima u sebi. Zato je važno započeti od sebe.
Vrijeme
Vrijeme i prostor su koordinate u kojima se čovjek rađa i umire. Svaka razina njegova fizičkog i duhovnog postojanja ima različite načine percepcije vremena i djelovanja. Važno je pronaći mjeru za svaku od tih razina izražavanja. Svaki dan prilika je za konkretna djela, ali i za snove i vizije koji će uroditi plodom nakon godina strpljivog nastojanja. Bilo da se ljudske težnje ostvaruju u kratkom ili dugom roku, niti jedno istinsko nastojanje nije uzaludno jer utire put napretku čovječanstva.
Intelektualizam
U eri nezaustavljivih tehnoloških proboja um nedvojbeno caruje. Veličanje intelektualnih nad ostalim čovjekovim moćima vodi nerazmjernom razvoju uma i bolesti intelektualizma. Simptomi su pretjerano gomilanje knjiškog znanja bez praktične primjene, racionaliziranje i zamršen jezik koji skriva neznanje o onom bitnom. Filozofiju se često povezuje s intelektualnošću, no autentična filozofija nije ni intelektualna ni akademska, nego je način života u kojem se sve ljudske moći združuju radi cjelovitog ostvarenja čovjeka.
Strah od odgovornosti u obrazovanju
Brojne su teorije i pristupi odgoju i obrazovanju u širokom rasponu od stege do slobode, odnosno neometanja prirode. Svako živo biće pa i čovjek razvija se u skladu sa svojom nutarnjom prirodom, no na razvoj djeteta golem utjecaj ima okruženje koje je proizveo čovjek. Ne željeti uplitanje u odgoj i obrazovanje djece izraz je straha pred izazovom čiji je ishod neizvjestan, no od te se odgovornosti ne smije bježati. Mladima treba omogućiti uvjete koji će pomoći izvući ono najbolje iz svakog od njih te ih pripremiti za život u zajednici.
Naš svijet i drugi svjetovi
Skloni smo glorificirati dostignuća i napredne svjetonazore suvremenog čovjeka likujući nad onima naših predaka, dok će se budući naraštaji isto tako odnositi prema nama. Dok je za drevnog čovjeka svijet bio ispunjen bogovima koji su bili odraz njegovih strahova i želja, tehnološki napredak donio je nov način gledanja, ali ne sreću i sigurnost. Slika svijeta se mijenja, no ljudska duša napreduje sporim koracima. Razlika između drevnog i današnjeg čovjeka tek je u nijansama koje proizlaze iz vremensko-prostornog okvira.
Izazov promjene
Sve prolazi, teče, jedno nestaje, drugo nastaje, sve je podložno promjeni. Iako to uviđamo, prihvaćanje promjena u svakodnevnom životu veliki je izazov. Skloni smo nastavljati starim, utrtim putevima i načinima rada, uvjereni da je tako najispravnije, što stvara međugeneracijski jaz i netrpeljivost. Kako bismo išli ukorak sa svijetom koji se nezaustavljivo mijenja, važno je biti otvoren za promjene, obnavljati se i nadograđivati, oslanjajući se na bezvremena načela.
Teorije zavjera
Različite teorije zavjera postojale su od pamtivijeka, a najizraženije su u vrijeme velikih kriza. One proizlaze iz straha i potrebe za razotkrivanjem uzroka nedaća s kojima se društvo suočava. Njihovi tvorci sve uzroke svode na prikrivene namjere i interese moćnih elita, i u tome nalaze veliki broj pristaša. Bitno je zdravorazumski procijeniti te teorije i motive onih koji ih šire, ali i prihvatiti da je život nepredvidiv i da malo znamo o zakonima koji njime upravljaju.
Udahnuti život moralnim vrijednostima
Uzdrmani moralni temelji uzrok su svih problema s kojima se suočava moderni svijet. Očarani smo formama umjesto sadržajem, okrenuti vlastitoj koristi i ugodi pa zatvaramo oči pred onima koji očekuju našu solidarnost. Svi duboko u sebi znamo što je dobro, ali to ne živimo. Potrebno je probuditi duh plemenitosti i solidarnosti. Svatko od nas može činiti dobro, biti bolji, pravedniji i djelotvorniji kako bismo obogatili živote drugih ljudi i nas samih. Oživljavanje moralnih vrijednosti preduvjet je za osvit novog i boljeg vremena.
Zašto postoje krize
Krize su sastavni dio života i pogađaju pojedince, obitelji, države. Svaka kriza ima svoje uzroke i posljedice. One povlače za sobom promjenu, gubitak, neizvjesnost i nesigurnost pa traže sagledavanje vlastitog života iz drugačije perspektive, preispitivanje prioriteta i ciljeva kojima težimo. Krize postoje zato da nas probude, iskušaju i ojačaju te potaknu razvoj humanih osobina koje smo zanemarili ili ih nismo ni bili svjesni. Tako označavaju mogućnost prekretnice i obnove.
Svibanj – buđenje života
S proljećem u punom zamahu, cvjetni svibanj sinonim je za probuđenu prirodu. Cvijeće potaknuto Sunčevom svjetlosti i toplinom raste iz zemlje i rastvara se u raznolikim oblicima, mirisima i bojama. Nažalost, kratkog je vijeka i umire. No, u prirodi zapravo ništa nije mrtvo; ocvalo cvijeće vraća se u zemlju u obliku sjemena da bi s novim proljećem opet bilo probuđeno Suncem. Tako i čovjek prolazi kroz ciklična buđenja i iz ciklusa u ciklus sve je svjetliji i čišći.
Ljudske i digitalne veze
U ubrzanom tempu modernog života skloni smo susrete uživo zamijeniti digitalnom komunikacijom, što je sinonim za sve kraće i površnije odnose. Imamo virtualne sastanke, komuniciramo uglavnom pismenim putem pa je ipak uza sve dobrobiti tehnologije i brojne prijatelje na društvenim mrežama čovjek sve usamljeniji. Potreba za bliskim međuljudskim odnosima je nezatomljiva, a njezino ispunjenje usko je povezano s našim mentalnim zdravljem. Zato je važno svjesno nastojati graditi kvalitetne odnose s drugim ljudima.
Ima li znanost sve odgovore?
S industrijskom revolucijom znanost je preuzela kormilo kao ona koja ima pouzdane odgovore na čovjekova pitanja i probleme. Znanstveno-tehnološko doba donijelo nam je mnoge neporecive dobrobiti, no sve je problematičnije tamno naličje tog silovitog uzleta, kao što je zagađenje prirode na svim razinama. Materijalistička znanost samo je jedan od pristupa istraživanju svijeta prirode i čovjeka, i kao takva nema sve odgovore. Nužno je da preispita svoj pravac kretanja i da se usmjeri na ono što je ekološki i etički prihvatljivo.
