Francis Bacon – O smjelosti
Francis Bacon u svojim zapažanjima o dobrim i lošim stranama određenih moralnih osobina i kvaliteta osobnosti, za smjelost kaže da je uvijek slijepa, jer ne vidi opasnosti i jer je loš čuvar obećanja. Zato je ona loš savjetnik, ali dobar izvršitelj. Zbog toga smjeli ljudi nikad ne smiju biti zapovjednici nego pomoćnici, pod vodstvom drugih. Smjelost koju ne prati čvrstoća i postojanost treba izbjegavati.
Individualizam
Pojmovi individualno i individualizam oscilirali su kroz povijest između vrlo različitih značenja. U antici se smatralo da čovjek postaje individua kroz postupni proces harmonizacije svih svojih aspekata; u renesansi je svijest o potencijalu ljudskog bića i nastojanje da se taj individualni potencijal razvije kroz obrazovanje, postala vodeći duh vremena. Cilj je bio novi i bolji svijet, ostvaren pomoću novog i boljeg čovjeka. U naše vrijeme, individualac je drugi naziv za umišljeni ego, a individualizam se većinom svodi na osobni interes, bez uvažavanja interesa društvene zajednice. Međutim, individua se ne pojavljuje dok se čovjek ne uspije izdići iznad granica svojih pojedinačnih interesa.
Promjena svijeta kroz promjenu potrošnje
Zabrinuti smo zbog problema koji pogađaju naša društva, gradove, države i planet, međutim, svatko od nas svakog dana ima priliku učiniti nešto da se to promijeni. Jedna od stvari koja može imati trajan učinak jest posvećivanje više pažnje našim potrošačkim navikama. Trebamo se suočiti sa stvarnim razlozima zbog kojih kupujemo jer u suprotnom nikada nećemo uistinu osjećati da imamo dovoljno. Svijet ima dovoljno da zadovolji svačiju potrebu, ali nema dovoljno da zadovolji svačiju pohlepu…
Francis Bacon – O sreći
U našoj je ljudskoj prirodi da želimo biti sretni, a isto tako poznato je i da je svatko od nas kovač, graditelj ili kormilar svoje sreće - ona ovisi o nama. Francis Bacon put sreće uspoređuje s Mliječnim putem na nebu koji je stjecište ili roj sitnih zvijezda koje se ne vide pojedinačno, ali zajedno daju svjetlost.
José Saramago – Vratimo se filozofiji
José Saramago portugalski je književnik, novinar i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine. Uoči 2000. godine za skup književnika u Oviedu napisao je rad Koji bi bili ciljevi za novo tisućljeće?, u kojem poziva čitatelja da se okrene onome što mu donosi sutrašnji dan, da se okrene onom najboljem u sebi i bližnjima, da živi jednostavno, skromno i odgovorno, odnosno da se vrati filozofiji...
Francis Bacon – O odgađanju
Poslovica kaže da se izgovorena riječ, odapeta strijela, protekli život i propuštena prilika ne mogu vratiti. U eseju O odgađanju Francis Bacon prepoznavanje prilike naziva najvećom mudrošću. Zrelost ili nezrelost prilike potrebno je dobro odvagati jer preuranjeno djelovanje može biti jednako štetno kao i odgađanje.
Što je kultura?
Kultura kao sveukupno kreativno ostvarenje u odnosu prema onome što je stvorila priroda, svojstvena je samo ljudima. Ona je proces i sredstvo koje ljudima omogućuje izražavanje vlastitog potencijala. Potrebno nam je poznavati različite kulture jer svaka od njih izražava različite strane naše prirode.
Ljubav prema prirodi
Kada bi nestale sve knjige i bilo izbrisano znanje koje čovjek posjeduje, do njega bismo mogli ponovno doći učenjem iz prirode. Kada se čovjek doista iznutra osjeti njenim dijelom, može prepoznavati govor planine, mora, vjetra, životinja, zvijezda i neba, biljaka, i učiti od njih.
Može li cilj opravdati sredstvo?
Često se kaže da cilj opravdava sredstvo. No, kaže se i da uspjeh nije u ostvarenju cilja, nego u putovanju prema njemu. Postupci kojima nastojimo ostvariti cilj neodvojivi su od njega i od naših namjera. Ako nam je cilj plemenit, takva ćemo sredstva i birati da bismo ga ostvarili.
Sreća u Zemlji zmaja
Zabačena i stoljećima izolirana Kraljevina Butan pažnju svjetske javnosti privukla je kada je kao pokazatelj napretka i blagostanja zemlje odredila "bruto nacionalne sreće". Naime, BDP može prikazati ekonomsko i materijalno stanje zemlje, ali ne i kvalitetu života koju u Kraljevini Butan nastoje postići ravnotežom materijalnih uvjeta i tradicionalnih budističkih vrijednosti poput suosjećanja, zajedništva, nesebičnosti i samilosti.
Proljeće
Nakon prividne smrti prirode koju donosi zima, proljeće je čudo buđenja, prilika za preporod onog dobrog i lijepog koje spava u našoj nutrini te poziv da se sve počne iznova. Svake godine poučava vještini stalne svježine one koji ga vide. Buđenje bi za čovjeka značilo potpuno živjeti svaki dan, a cvjetanje živjeti snove koji će se nakon punine Ljeta pretvoriti u zlatne plodove i sjemenke.
