Šezdeset godina Nove Akropole u svijetu
Povodom šezdesete godišnjice Međunarodne organizacije Nove Akropole donosimo intervju s njezinom predsjednicom Delijom Steinberg Guzmán. U šezdeset godina djelovanja, koristeći se univerzalnim jezikom filozofije, Nova Akropola se proširila u šezdeset zemalja i prenijela je svoj filozofski ideal potrage za znanjem uz viziju da svijet može postati boljim, ako to postanu pojedinci. Zato je nastojanje Nove Akropole usmjereno prema čovjeku pojedincu i buđenju onoga što je najbolje u njemu.
Vrhovni duhovni Ideal
D. T. Suzuki, autor knjiga, eseja, niza predavanja o budizmu i zenu, koji je značajno doprinio njihovom razumijevanju na Zapadu, pozvan je da održi govor o vrhovnom duhovnom idealu na Svjetskom kongresu vjera 1936. godine. U više navrata konstatirao je da ne zna što je vrhovni duhovni ideal, objašnjavajući da su materijalno i duhovno dva lica iste stvarnosti, a naglašavanje samo jedne strane osiromašuje stvarnost, koja nije niti duh, niti materija, a ipak jest i duh i materija. Vrhovni duhovni ideal izmiče objašnjenju jer je neopisiv i neizreciv.
U potrazi za jedinstvom
Različite tradicije govore da je život jedan jedinstveni živi organizam i da je čovjek njegov odraz, univerzum u malom, vođen istim zakonima prirode, iako nismo toga svjesni. Dok proces stvaranja univerzuma predstavlja prijelaz iz jedinstva u mnoštvo, čovjekov razvoj ide obrnutim putem: iz mnoštva i odvojenosti prema jedinstvu života. Taj put nas vodi prema unutra i gore, simboliziran je usponom do vrha planine i piramide ili do središta mandale te je uspoređivan s kapi koja se vraća u ocean. Pronaći jedinstvo znači oživjeti skrivenu vezu između velikog i malog, kapi i oceana.
Je li moralnost relativna?
U današnjem svijetu sve je prisutnija relativizacija i rastakanje morala kao skupa nepisanih pravila i običaja koji uređuju međuljudske odnose i utvrđuju što je dobro, a što loše. Za Immanuela Kanta, moralnost se temelji na djelovanju iz dužnosti koja proizlazi iz poštovanja moralnog zakona u nama, odnosno glasa savjesti. Moralan čin je svjestan, dobrovoljan i slobodan odabir, bez vanjske prisile ili nutarnjeg slijepog poriva, i bez obzira na korist ili štetu po nas same. Jedino slijedeći nutarnji zakon ili glas savjesti, čovjek se ostvaruje kao čovjek.
Kako humanizirati svijet?
Iako se čini da globalizacija podrazumijeva međusobno uvažavanje različitih kultura i tradicija, svjedoci smo sve homogenijeg svijeta kojim dominiraju zapadne vrijednosti, a sve manje lokalnih i individualnih specifičnosti u životnim stilovima i stavovima. Taj globalni mentalitet, osobito izrazit kod Facebooka i drugih društvenih mreža, više je orijentiran materijalističkom, a manje filozofskom pristupu. Umjesto da se prepustimo struji, moramo naučiti koristiti ih pametno i smisleno, u pravcu humaniziranja svijeta u kojem živimo.
Filozofski aktivizam
Mnogi osjećaju potrebu za poduzimanjem konkretnih koraka da bi budući naraštaji imali bolje mjesto za život. Nerijetko se događa da neka humanitarna akcija promaši svoju svrhu. Iskustvo pokazuje da je rješenje poučiti ljude da sami traže rješenja, da budu neovisni o tuđoj pomoći, što je i jedino dugoročno rješenje. Za najbolje rezultate treba početi od korijena i povezati aktivizam s filozofijom jer su problemi obično dublje prirode.
Francis Bacon – O smjelosti
Francis Bacon u svojim zapažanjima o dobrim i lošim stranama određenih moralnih osobina i kvaliteta osobnosti, za smjelost kaže da je uvijek slijepa, jer ne vidi opasnosti i jer je loš čuvar obećanja. Zato je ona loš savjetnik, ali dobar izvršitelj. Zbog toga smjeli ljudi nikad ne smiju biti zapovjednici nego pomoćnici, pod vodstvom drugih. Smjelost koju ne prati čvrstoća i postojanost treba izbjegavati.
Individualizam
Pojmovi individualno i individualizam oscilirali su kroz povijest između vrlo različitih značenja. U antici se smatralo da čovjek postaje individua kroz postupni proces harmonizacije svih svojih aspekata; u renesansi je svijest o potencijalu ljudskog bića i nastojanje da se taj individualni potencijal razvije kroz obrazovanje, postala vodeći duh vremena. Cilj je bio novi i bolji svijet, ostvaren pomoću novog i boljeg čovjeka. U naše vrijeme, individualac je drugi naziv za umišljeni ego, a individualizam se većinom svodi na osobni interes, bez uvažavanja interesa društvene zajednice. Međutim, individua se ne pojavljuje dok se čovjek ne uspije izdići iznad granica svojih pojedinačnih interesa.
Promjena svijeta kroz promjenu potrošnje
Zabrinuti smo zbog problema koji pogađaju naša društva, gradove, države i planet, međutim, svatko od nas svakog dana ima priliku učiniti nešto da se to promijeni. Jedna od stvari koja može imati trajan učinak jest posvećivanje više pažnje našim potrošačkim navikama. Trebamo se suočiti sa stvarnim razlozima zbog kojih kupujemo jer u suprotnom nikada nećemo uistinu osjećati da imamo dovoljno. Svijet ima dovoljno da zadovolji svačiju potrebu, ali nema dovoljno da zadovolji svačiju pohlepu…
Francis Bacon – O sreći
U našoj je ljudskoj prirodi da želimo biti sretni, a isto tako poznato je i da je svatko od nas kovač, graditelj ili kormilar svoje sreće - ona ovisi o nama. Francis Bacon put sreće uspoređuje s Mliječnim putem na nebu koji je stjecište ili roj sitnih zvijezda koje se ne vide pojedinačno, ali zajedno daju svjetlost.
José Saramago – Vratimo se filozofiji
José Saramago portugalski je književnik, novinar i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine. Uoči 2000. godine za skup književnika u Oviedu napisao je rad Koji bi bili ciljevi za novo tisućljeće?, u kojem poziva čitatelja da se okrene onome što mu donosi sutrašnji dan, da se okrene onom najboljem u sebi i bližnjima, da živi jednostavno, skromno i odgovorno, odnosno da se vrati filozofiji...
Francis Bacon – O odgađanju
Poslovica kaže da se izgovorena riječ, odapeta strijela, protekli život i propuštena prilika ne mogu vratiti. U eseju O odgađanju Francis Bacon prepoznavanje prilike naziva najvećom mudrošću. Zrelost ili nezrelost prilike potrebno je dobro odvagati jer preuranjeno djelovanje može biti jednako štetno kao i odgađanje.
