Nikada prije u povijesti svijeta nije postojalo doba kada su raznovrsne organizacije imale toliko veliku ulogu u ljudskom životu. Kako su ljudi više komunicirali, tako se uvećavao broj kontakata, jer svaka aktivnost koja se temelji na suradnji većeg broja osoba uključuje još veće mnoštvo, kako za potrebe same aktivnosti, tako i unutar sfere njenog utjecaja i djelovanja. Opseg i količina aktivnosti zahtijevaju odgovarajuće složen i raščlanjen sustav organizacije. Ako se radi o posuđivanju i davanju na posudbu, danas imamo kreditni sustav omogućen lakoćom komunikacije i prometa koji je, unatoč regulaciji u skladu s nacionalnim interesima, poprimio zamršen i raširen međunarodni karakter. Običan građanin, sa svojim potrebama i željama, ima malo izgleda da pruži bilo kakav obol građanstvu ukoliko se ne priključi drugima i utopi svoju individualnost u onu društva, skupine ili stranke, makar radi zajedničkih ciljeva. Ako treba zaštititi svoje zalihe i dionice ili plasirati svoje proizvode ili osigurati hranu, mora se uklopiti u odgovarajuću organizaciju, podvrgnuti se njezinim formama i pravilima i uključiti se u dio njezinih aktivnosti.
Takva organizacija za razne namjene očito je potrebna u današnjoj situaciji. Međutim, ona neizbježno znači da običan čovjek, umjesto da je razmjerno slobodan kakav je bio u jednom jednostavnom okruženju, sada postaje uključen u svaku od organizacija osnovanih oko njega, radi njegova dobra. Mora sudjelovati u njihovim aktivnostima i prirodno teži preuzeti dio njihove boje i pristranosti. U raspravama o bilo kojem problemu koji se tiče njegove dobrobiti, misli i interes koji se izražavaju obično su više vezani za ciljeve i aktivnosti stranaka i organizacija koje dotiču problem i njihove aktivnosti, nego za potrebe samih ljudi. Interes se pomiče s individue na skupine s njihovim suprotstavljenim i suparničkim psihologijama. U vrtlogu stvorenom sukobljenim strujama mišljenja, interes ljudskog bića tone u pozadinu.
Priroda je, oblikujući fizički i psihički lik čovjeka, stvorila cjelinu od različitih elemenata. U njegovom mozgu, toj čudesnoj kutiji, postoji jedinstvo usred složenosti koje čini svakog pojedinog čovjeka dosljednog samom sebi, ili, ako nedosljednog, onda barem toga svjesnog, i bez štetnih posljedica po njegovu individualnost. To je onaj nedjeljiv čovjek čije jedinstvo umjetnost predstavlja fizičkim likom u skladu njegove suptilne ravnoteže, a psihologija izjednačava s integritetom uma, čija je individualnost kao svjesni entitet sposobna apsorbirati i integrirati djelovanja tisuću i jednog najrazličitijeg karaktera; međutim, ovaj čovjek sve više i više pada u drugi plan usred sustava koji su stvoreni za njegovu dobrobit, a od kojih ga svaki nastoji podčiniti s obzirom na ono što od njega želi. “Kakvo je remek-djelo čovjek! Kako plemenit umom, kako neizmjeran po sposobnostima, u obliku i pokretu kako izražajan i vrijedan divljenja, u djelovanju kako sličan anđelu, u poimanju kako sličan nekom bogu.” Međutim, je li taj čovjek demokrat ili komunist, konzervativac ili laburist, kongresmen ili socijalist, hindus, musliman ili kršćanin, liječnik, bankar, profesor, brijač ili atlet?
Je li pretjerano reći kako su interesi prosječnog čovjeka manji prema susjedu nego prema stvarima koje on ili posjeduje ili tajno priželjkuje?
Pravimo razliku između čovjeka i zvijeri koja se ne temelji na čovjekovoj nadmoći nad njegovim zvjerskim žudnjama, već na mogućnosti da živi život u kojem se domišljat razum čovjeka može služiti instinktima zvijeri u sebi. Međutim, moramo istaknuti još toga što razlikuje čovjeka od onoga čime se on koristi. Pretjerano je reći kako su interesi prosječnog čovjeka manji prema susjedu nego prema stvarima koje on ili posjeduje ili potajno priželjkuje? Rad danas polaže svoje pravo da ga se tretira kao ljudski element, ali nisu li tu još uvijek prisutni tragovi stava da se na njega samo gleda kao na toliko ruku i nogu za proizvodnju stvari koje cijenimo, stvari koje trebaju i u kojima uživaju oni koji ih sebi mogu priuštiti, čija proizvodnja povećava dobit onih koji imaju udjela u procesu proizvodnje. Čak i kada volimo one koji su dio naše obitelji i prijatelja, taj interes nije bez onog elementa posjedovanja koji dolazi do izražaja u našem stavu prema materijalnim stvarima. Tako posesivan interes i interes za nežive stvari, ponekad potaknut osjećajem čuđenja ili intelektualnom znatiželjom, ali većinom i sve češće radi njihova uživanja i osjećaja sigurnosti, imaju prednost pred humanitarnim i ljudskim interesima. Postoji puno više stvari koje se danas proizvode, mnogo više toga što nas okružuje u suvremenom svijetu od onoga što je bilo poznato u jučerašnjem. Privlačnost tih stvari i iskrivljenje koje uzrokuju na psihološkom planu odražavaju se u neravnoteži sadašnje ljudske situacije. Kod prosječnog čovjeka zabilježen je pad zanimanja za one ljudske situacije i odnose koji su u prošlosti, iako unutar uskih granica, osiguravali većinu sadržaja njegovih iskustava.
Individua mora misliti kako jest i osjećati se izdvojenom iz mase, kako bi mogla govoriti o interesu vlastitog srca, koji je i ljudski interes.
Živimo u doba strojeva i prometnih sredstava, uz odgovarajući mentalitet koji pridaje manje važnosti individualnoj živućoj misli negoli masovno proizvedenom mišljenju i vještini propagande pritiska. Suvremene komunikacije, kao i ideja demokracije, koji pak izviru iz moći mnoštva koje se stavlja u pokret, povećale su i djelokrug i nastojanje svakog zainteresiranog državnog savjetnika ili trgovca da narod vjeruje u ono što oni žele da on vjeruje. Postoje oni koji smatraju svojom dužnošću ili imaju korist od toga da sve i svakoga snabdiju svojim sadržajima za razmišljanje i daju vječno patećoj javnosti izraze i vokabular koji će služiti tome da promijeni njihov način razmišljanja. Krila trgovine šire se u svim pravcima i dio su borbe za opstanak, a moderni načini ponašanja poprimaju oblik brutalnog natjecanja, kako bi se preteklo druge na tržištu, bilo da se radi o kupovini ili prodaji.
U svijetu u kojem je prosječni razum podvrgnut neprestanom pritisku uvjeravanja tonom i glasovima svake zamislive visine i nijanse, od kojih svaki mami na jedan ili drugi oblik udovoljavanja vlastitim prohtjevima i interesima, zanimanje za drugog čovjeka, u smislu njegove dobrobiti i sreće, što je ljudski interes, zauzima tek sporedno i sve nevažnije mjesto. Ljudski interes nije interes koji se može proizvesti, već mu treba osigurati odgovarajuće tlo i atmosferu; tlo su ona živa osobna iskustva i odnosi čovjeka s čovjekom iz kojih se rađa njihovo spontano razumijevanje i ostvarenje. Individua mora misliti i osjećati se izdvojenom iz mase, koliko god ograničenih sposobnosti bila, kako bi mogla govoriti o interesu vlastitog srca, koji je i ljudski interes. To je onaj interes kada se pokazuje sposobnost samoistraživanja i duboke brige za druge, razmatranja dubokih bolnih emocija koje izrastaju iz intimnih osobnih veza i, barem trenutačno, osjećanja tuđe povrijeđenosti i poniženja kao svog vlastitog, s čime su se veliki književnici oduvijek voljeli baviti.
Suvremeni život u svom strmoglavom tempu pruža pojedincu malo vremena, tek povremeno i površno, da se unese u emocionalna i mentalna stanja drugih ljudi. Dok jurimo u automobilima velike snage, sto ili više kilometara na sat, na poslovni sastanak ili zabavu, usredotočeni na to da svaki trenutak pretvorimo u neku zamišljenu korist, nemamo vremena raspitati se o uzroku nesreće pokraj koje smo prošli ili ozbiljnije pristupiti pružanju potrebne pomoći. Ne trebamo se dovoditi u nepriliku čak niti da bismo zaustavili okrutnost koja je možda iskrsnula pred našim očima. Sve što trebamo učiniti kako bismo spasili našu savjest, ako je imalo suptilnija, jest predati slučaj nekoj od organizacija koja postoji da se pobrine za to, ili najbližem policajcu koji može imati ili nemati sposobnost i sklonost da obrati pažnju. Ljudski interes postupno nestaje dok se okružujemo pogodnostima kako bismo ga izbjegli, i možemo se poštedjeti truda da ga izrazimo odgovarajućim djelovanjem.
Kako se znanje povećava, sve su brojnije njegove primjene i postoji mnoštvo stručnjaka za svako područje istraživanja i djelovanja. Interes svakog od njih je za njegovo vlastito ograničeno područje, njegov poseban žargon, sagledavanje svega iz svoje posebne i vrlo relativne točke gledišta. Čak i kada se pokuša razumjeti čovjeka kao cjelinu, kao u modernoj psihologiji, čini se to pomoću teorije ili tehnike u kojoj su određeni elementi preuveličani na štetu drugih. Što je više tehnike, specijalizacije i analize, manje je cjelovitog pogleda na samo razumijevanje čovjeka. Taj cjelovit pogled moguć je samo onome čiji je interes za čovjeka kao čovjeka, uzimajući ga i proučavajući ga kao ono što on jest u svim njegovim aspektima.
Ljudski interes je dragocjen lijek čija mala kap može puno pomoći. Potreban je za njegovanje odnosa i kako bi se praktičnim aktivnostima dao plodonosan kraj bez kojega one ne vode daleko. Usprkos svim strojevima i znanstvenim formulama, ostaje istina kako čovjek ne može biti sretan bez ljubavi prema čovjeku i bez buđenja uzajamnog interesa. Usred mnoštva mjera, govora i skupova, postaje teže nego ikada jednostavno pristupiti problemu, a da takav pristup odražava interes nepomiješan s bilo kakvim lijekom za sve u čije se djelovanje zaklinju i koji distribuiraju njegovi proizvođači i prodavači.
Autor: Nilakanta Sri Ram
S engleskog prevela: Ivančica Krivdić
