Fotosinteza – izvor energije živih bića
Fotosinteza je jedan od najvažnijih bioloških procesa na Zemlji koji osigurava materijalnu egzistenciju živih bića. "Mjesto radnje" – biljna stanica, točnije kloroplasti, "vrijeme radnje" – dan tijekom kojeg se upija Sunčeva svjetlost. Voda i mineralne tvari, koje u list dospijevaju putem korijena, pretvaraju se pod utjecajem energije svjetla u organske tvari i kisik kao sporedni proizvod, a nama neophodan za život. Ova transformacija energije pod utjecajem svjetlosti srž je fotosinteze bez koje ne bi bilo života.
Danxia – Kineski geološki fenomen
Jedinstveni krajolici koji se protežu od jugoistoka prema jugozapadu Kine nose naziv Danxia, u prijevodu Purpurni oblak, zbog neobičnih formacija stijena koje se uzdižu u crvenkasto-purpurnim nijansama. Riječ je o velikom umjetničkom djelu prirode koje je nastajalo tijekom milijuna godina geološke evolucije. Danas je to područje prirodni laboratorij za proučavanje evolucije Zemljine kore, ali i razloga izumiranja dinosaura. Svojom neobičnom ljepotom ovi krajolici pobuđuju religiozne osjećaje, pa se tu nalaze i brojni tragovi taoizma i budizma.
Duh košnice
Medonosne pčele neprocjenjivo su važne za cijeli ekološki sustav zbog oprašivanja biljaka jer neposredno utječu na stvaranje plodova kojima se hrane životinje i ljudi, odnosno sjemena za daljnje razmnožavanje. Tako naš vlastiti opstanak ovisi o zdravlju pčela. No, od pčela možemo još štošta naučiti, ponajprije duh zajedništva te važnost suradnje i sloge koji vladaju u košnici. Pčelinja zajednica u kojoj svaka pčela radi ono što je potrebno za opstanak i dobrobit cjeline također nas podsjeća da društva najbolje funkcioniraju kada su pojedinačna ostvarenja usmjerena na opće dobro ili kako nam to kazuje Marko Aurelije – što nije dobro za košnicu, nije dobro ni za pčelu.
Manifest za post-materijalističku znanost
Manifest za post-materijalističku znanost niz je zaključaka do kojih je došla skupina znanstvenika na Međunarodnom samitu o utjecaju materijalističke ideologije na znanost i pojavi post-materijalističke paradigme. U Manifestu iznose da je apsolutna dominacija materijalizma u akademskom svijetu ograničila znanost i otežala istraživanja drugih razina nefizičke stvarnosti, što je dovelo do iskrivljenog razumijevanja nas samih i našeg mjesta u prirodi. Post-materijalistička znanost ne poriče vrijednost materije kao sastavnog tkanja univerzuma, niti odbacuje dosadašnja znanstvena dostignuća, već samo naglašava važnost nevidljive duhovne pokretačke dimenzije univerzuma.
Određuju li geni našu sudbinu?
Genetsko naslijeđe nam dosta toga određuje, iako to nisu nepromjenjivi zapisi koji definiraju našu sudbinu. Epigenetika, nova grana genetike, govori o unutarnjim i vanjskim poticajima koji utječu na aktiviranje gena te odlučuju hoće li se oni aktivirati ili ne. Promjene na aktiviranim genima postaju zapisi koji se nasljeđuju. Epigenetika nam daje do znanja da naš način života utječe na našu sudbinu, ali i na ono što ćemo prenijeti potomcima.
Konj – čovjekov plemeniti pratilac
Konje danas uglavnom viđamo u filmovima, a konjsku su snagu zamijenili brzi i skupi automobili, no na leđima ove lijepe i plemenite životinje gradile su se i rušile civilizacije, osvajali kontinenti, povezivali narodi i kulture. Aleksandrov Bukefal, Napoleonov Marengo, ali i mnogi drugi konji ušli su u povijest kao čovjekovi vjerni pratioci. Na Burakovim je leđima poslanik Muhamed uzašao na nebo, a u mitovima konji vuku kola sunčanih bogova i gromovnika…
Girolamo Cardano – renesansni znanstvenik i filozof
Girolamo Cardano, talijanski znanstvenik i filozof, bio je originalna i kontroverzna, no nadasve svestrana ličnost. Dao je svoj doprinos u matematici, medicini, filozofiji, astronomiji, teologiji i znanosti. Njegova velika strast bili su kocka i šah. Istovremeno je bio izvanredno upućen u klasična dostignuća Grčke, Rima i arapskog svijeta, a sam je napisao tridesetak filozofskih djela od kojih su neka ostala nedovršena. U duhu svoga vremena objavio je i dvije enciklopedije znanosti o prirodi u kojima je sažeo sva znanja kasne renesanse.
Tamjan – miris bogova
Tamjan se dobiva od skromnog drvca koje raste na rubnim dijelovima pustinja, a najdragocjeniji je onaj arapskog tamjanovca s područja današnjeg Jemena i dijela Omana. Upravo zahvaljujući tamjanu, to je nekad bila zemlja blagostanja, Arabia Felix. Potražnja za tom mirisnom smolom bila je povod za putovanje Egipćana u zemlju Punt, plovidbu Feničana u Ofir, grčke prodore do Indije. Njezin jedinstven, tajanstveni miris priziva u svijest osjećaj svetog, pa su je svi stari narodi upotrebljavali u vjerskim obredima, pri izricanju proročanstava, za posmrtnih obreda, a i danas se molitve uzdižu put neba u mirisnom oblaku tamjana.
Kako komuniciraju biljke?
Biljni svijet obično doživljavamo kao statičan i nepokretan, no on je puno složeniji nego što se pretpostavlja. Biljke primaju i prenose informacije, komuniciraju na sebi svojstven način međusobno, sa životinjskim i ljudskim svijetom te s okolišem kojim su okružene. Direktni ili indirektni utjecaj jedne biljke na drugu, poznat još u antičko doba, danas je posebno aktualan u nastojanju pronalaženja novih rješenja koja bi zamijenila štetne herbicide.
Hvatači magle – kako do vode u pustinji?
Osiguranje pitke vode za rastuću svjetsku populaciju postaje planetarni problem. Poseban je problem osigurati vodu u krajevima s niskim razinama oborina. Perspektivnim se čine mreže, takozvani "hvatači magle", pomoću kojih se jeftino i jednostavno dobiva voda iz magle. Do tehničkog rješenja za iskorištavanje magle znanstvenici su došli istražujući ponašanje i građu tijela namibijske bube, što joj omogućava opstanak u pustinjskim krajevima korištenjem magle.