Londonsko zoološko društvo objavilo je 2008. godine da je prvi put u povijesti u divljini snimljen okapi. Za ovu plahu životinju koja u sebi ujedinjuje karakteristike zebre, konja i žirafe, a koju je teško uhvatiti jer osjeća čovjekovu prisutnost čak na tri kilometra udaljenosti, vjerovalo se da ima sposobnost “nevidljivosti”.

Njezino prirodno stanište je teško dostupna prašuma Ituri na sjeveroistoku Demokratske Republike Kongo koja se proteže uzduž ekvatora. Pomoću skrivenih kamera Londonskog zoološkog vrta i Instituta za očuvanje prirode iz Konga snimljena su tri predstavnika te vrste u šumama Nacionalnog parka Virunga u Kongu.

Na prve tragove o postojanju ove Zapadu nepoznate životinje ukazao je britanski istraživač Sir Henry Morton Stanley u svojoj knjizi U najcrnijoj Africi na temelju priča domorodaca. To je izazvalo osobito zanimanje tadašnjeg guvernera Ugande Harryja Johnstona, odlučnog u namjeri da otkrije o kojoj se životinji radi. Od pigmejskih lovaca saznao je da u njihovoj šumi živi o’api / okapi, životinja nalik magarcu koja ima prugasto krzno. Johnston je pomislio da se radi o šumskoj zebri. Uspio je doći do dva komada kože i lubanje te ih poslao Zoološkom društvu u London. Ispostavi­lo se da okapi nije magarac, konj, zebra ili antilopa, nego najbliži srodnik žirafe! Nepoznata životinja je 1901. postala znanosti poznata kao Okapia johnstoni. Predstavlja svojevrsni živi fosil jer je živjela u ovom obliku još u periodu miocena. Zato su fotografije ­Londonskog zoološkog društva odagnale strahove da je ta rijetka životinja istrijebljena tijekom dugotrajnog rata u Kongu jer je zadnji puta registrirana prije pedeset godina!

Iako je srodnik žirafe, okapi ima vrat i noge kraće od žirafinih. Tijelo mužjaka dužine je do 2,5 metra, visine oko 1,5 metara. Ženke su nešto više i teže od mužjaka. Mužjak ima tvorevine nalik kratkim rogovima. Ženke ih uglavnom nemaju, nego samo povišene izbočine na tjemenoj kosti. Okapi ima tridesetak centi­metara dug i tanak plavkast jezik pomoću kojeg brsti lišće s grana, ali se i čisti.

Okapi je samotna i neuhvatljiva životinja. Uglavnom brsti danju, nečujno se probijajući kroz prašumsko raslinje, a noću se odmara. Ima izuzetno izoštren sluh i njuh. Zahvaljujući smeđim i bijelim prugama, koje oponašaju probijanje sunčevih zraka kroz prašumsku vegetaciju, savršeno se uklapa u svoj okoliš tako da ga nije lako primijetiti. Osim toga, vrlo malo se glasaju jer uglavnom komuniciraju pomoću infrazvukova1, što je svojstveno i slonovima, kitovima, aligatorima itd.

U divljini mogu živjeti od 15 do 25 godina, a prirodni su plijen leoparda. Broj im je u stalnom opadanju od 1995. godine, a posljednjih godina dramatično se smanjio. Glavni razlozi su krčenje šuma, krivolov, oružani sukobi i ilegalno rudarenje koltana za dobivanje traženog metala tantala koji se koristi u elektronskim uređajima kao što su mobiteli, računala itd. Okapi se ubraja u ugrožene vrste, pa postoje različiti projekti za očuvanje te rijetke vrste i njezina staništa.

1 Infrazvuk je duboki zvuk frekvencije manje od 20 Hz, koji ljudsko uho ne može čuti.

Priredio: Andrej Praček
Sa slovenskog prevela: Maja Tokić