Kada se krajem zime otopi snježni pokrivač, a ojačalo Sunce svojom snagom ohrabri biljni svijet na novi početak, zapazit ćemo na sunčanim proplancima, među grmljem i uz rubove šuma, male žute cvjetne hrpice jaglaca. Jaglaci su trajnice s listovima cjelovitog ili režnjastog ruba složenim u prizemnu rozetu. Nježni cvjetni kupčići pojavljuju se na stapkama bez listova, izbijajući iz središta lisne rozete izravno iz korijena. Latice cvjetova mogu biti žute, crvene, ljubičaste, a rjeđe i bijele boje. Jaglace nalazimo u velikom dijelu Europe, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Kod nas raste desetak vrsta jaglaca, a najčešće susrećemo velecvjetni jaglac (Primula acaulis), kojemu su u narodu dana različita imena kao što su jagorčevina, pramaliće, sunašce ili jeglič. Jaglaci sadrže cijeli niz ljekovitih tvari te se neke vrste (osobito Primula veris) zbog visokog sadržaja saponina u korijenu koriste kod oboljenja dišnih puteva.
Nagoviještajući novi životni ciklus biljnog carstva, cvjetovi jaglaca među prvim su vjesnicima proljeća, o čemu govori i njihovo botaničko ime Primula koje dolazi od latinske riječi primus u značenju prvi ili rani.
Jaglac u narodu zovu i vilinski pehar zbog vjerovanja da se vile vole zavući u njegove cvjetne krunice. U nordijskoj mitologiji posvećen je božici Freyi, vladarici sudbine, neba i zvijezda. Za cvjetove jaglaca govorilo se da otkrivaju ključeve do njezine palače s blagom, pa je stari naziv ove biljke bio cvijet ključeva.
Priredila: Marija Anđel
Ja sam ona čiji hvalospjev odjekuje visoko.
Ja krasim svu zemlju.
Ja sam povjetarac koji njeguje sve zeleno.
Ja potičem cvijet da iscvate zrele plodove.
Ja sam vođena od duha da nahranim najčišće potoke.
Ja sam kiša koja nastaje iz rose
zbog koje se trave smiju radošću života.
Ja sam čežnja za dobrim.
Hildegarda od Bingena
