Buddha – Nova Akropola

Planinski lanac Kii u Japanu
Svetišta rasuta u planinama

Categories: Tragom prošlosti|Tags: 05-2025, Bodhisattva, Buddha, budistički hram, budistički redovnik, budizam, Danijela Šušić, Delos, dharma, duhovi prirode, Edmund Hillary, ezoterijski budizam, festival vatre, Fujiyama, Gotobikiiwa, hodočasnici, hodočasnička tradicija, hodočasnički putovi, hram Ominesan, hramovi, Huiguo, Izanami, kaligraf, kami, Kimpu, Kobo Daishi, Kongobu-ji, Kukai, Kumano Hongu Taisha, Kumano Kodo, Kumano Nachi Taisha, Kumano Sanzan i Koyasan, Kyoto, legende, Mahavairocana-sutra, mitovi, Nara, Osaka, otok Honshu, pjesnik, predci, proljetni festival, ritualno pročišćenje, sakura, shingon, shugendo, šintoizam, slap Nachi, stablo Nagi, sveta mjesta, svetišta, svetište Kinpusen, sveto, svjetska kulturna baština, taoizam, tendai budizam, Tihi ocean, torii, Toyotomi Kideyoshi, trešnja, Uluru, UNESCO, utemeljitelji Japana, vajrayana budizam, Veliki majstor koji je propagirao Dharmu, yamabushi, Yoshimizu, Yoshino i Omine, Yoshino Mikumari|

U mnogim su kulturama planine smatrane boravištima bogova. Ipak, zemlja svetih planina je Japan. Planinski lanac Kii s brojnim šintoističkim i budističkim svetištima i uređenim hodočasničkim putevima dio je svjetske kulturne baštine. Svetišta, od kojih su neka osnovana još u 9. stoljeću, bila su povezana hodočasničkim rutama sa starim prijestolnicama, ali i međusobno, potvrđujući tako skladno prožimanje dviju religija. Ove su planine još uvijek dio žive kulture Japana.

Simbolizam biljaka

Categories: Simbolizam|Tags: "propovijed s cvijetom", 04-2025, alkemija, analogija, Azteci, biljke, biološka raznolikost, božićno drvce, Buddha, četiri elementa, čistoća, cvijeće, Cvijeće života, cvijet, cvjetni rat, Dhammapada, drveće, dualnost, element Vode, elementali, H. P. Blavatsky, hrast, jasen, jedinstvo, Jednorog, Julian Scott, kineski vrtovi, Knjiga postanka, Knjiga prirode, kozmičko stablo, kozmos, kraljevstva prirode, lav, lipa, ljepota, ljubav, ljudi, Mahakashyapa, makrokozmos, manas, manuvantara, mikrokozmos, minerali, mirisi, nadsvjesno, nebeska vatra, nebo, nesvjesno, nevidljivi svijet, os svijeta, Paracelzus, pitagorejski ipsilon, Platon, Platonova pećina, Pleroma, polaritet, Pralaya, prana, ptice, šamanizam, savršenstvo, Stablo svijeta, svijet arhetipova, svjesno, vatra, vilenjaci, voda, vrline duše, zdravlje, zemaljska vatra, zemlja, životinje, životna sila, zmajevi, zmije, Zrak|

Biljni svijet, temelj opstanka na Zemlji, ujedno je ukras i veličanstvo prirode. Kroz dugi suživot urastao je u ljudski svijet pa su cvijeće i drveće postali simboli za izražavanje čovjekovih osjećaja i ideja. Najstariji biljni simbol je Stablo života koje povezuje nebo i zemlju. Označava sam život, os svijeta, ali i Jedinstvo koje se grana u mnogostrukost. Sam životni ciklus biljaka usporediv je s razdobljima čovjekova života, dok je cvijet simbol vrlina i savršenstva koje treba doseći.

Osnove Mahāyānskog buddhizma

Categories: Ex libris|Tags: 05-2024, ālaya, avidyā, bhūtakoṭi, bhūtatathatā, bit bića, bodhi, bodhićitta, Buddha, Buddhino učenje, buddhisti, buddhistička filozofija, ćitta, Daisetz Teitaro Suzuki, dharma, dharma-kāya, doktrina o ne-ātmanu ili ne-egu, duša, hīnayānizam, inteligencija, južni budizam, karma, karuṇā, konačno spasenje (mokša ili nirvāṇa), kuśala, Kyoto, ljudska evolucija, ljudski um, mādhyamārga, mahayana, mahāyānizam, mahāyānska škola buddhizma, manas, māya, mudrost, najviše dobro, Nataša Žaja, neznanje, nirvana, paramārtha, patnja, prađñā, praznina, religija, Śākyamuni, samosvijest, sjeverni budizam, srce inteligencije, srednji put, sudbina, summum bonum, šunyata, suosjećanje, Sveučilište Otani, takvost, Tat Tvam Asi, Tathāgata-garba, vrhovna istina, zen-buddhizam|

Profesor budističke filozofije Daisetz Teitaro Suzuki bio je prvi veliki znanstveni tumač Istoka Zapadu. Kao autor nekoliko vrlo utjecajnih djela smatra se najzaslužnijim za širenje zanimanja za zen filozofiju na Zapadu 1950-ih. U svojoj knjizi Osnove mahāyānskog buddhizma pruža sveobuhvatan uvod u misao te škole budizma, ali daje i sustavan pregled istočne filozofije, povlačeći paralele sa zapadnom filozofijom i književnosti.

Dhammapada – Put ispravnosti

Categories: Filozofija|Tags: 05-2023, Ana Jončić, askeza, azijska kultura, Buddha, Buddhini učenici, budistički etički model života, budizam, Četiri plemenite istine, Daleki istok, demon Mara, Dhamma, dharma, etički ideal, filozofija, grad Kapilavastu, istina o uzrocima postojanja, jezik pali, kanonski tekstovi, kraljevina Sakya, moralni red, nadilaženje patnje, odricanje, patnja, Probuđeni, religija, Suttapitaka - "Košara poučnih razgovora", sveto drvo Bodhi, učenja Dhamme, životopis Siddharte Gautame Buddhe|

Učenje Siddharte Gautame Buddhe sadržano u "četiri plemenite istine" ima za cilj nadilaženje patnje. Praktični savjeti za realizaciju tog cilja sadržani su u mnogim budističkim tekstovima, a najpoznatiji je Dhammapada – Put ispravnosti za koji se kaže da je najčišće zabilježeno učenje Buddhe. Život je put koji čovjeka vodi kroz različite okolnosti i moguće stranputice, ali u konačnici sve ovisi o njegovoj volji, nastojanju i odabiru koji se kloni krajnosti.

Pažnja

Categories: Psihologija|Tags: 01-2023, Buddha, budna pažnja, budnost, dužnost, emocionalna stanja, evolucija, faraon, humanija priroda, iluzije, inercija, iskustvo, kanal komunikacije, kobra, kriterij vrijednosti, Marijana Starčević Vukajlović, Marko Aurelije, motivi, nagonska priroda, nehotična pažnja, nesvjesno, niža, nutarnji svijet, osjećaji, osjetila, pasivno, podražaji, potrebe, Psiha, razina svijesti, refleksi, selektivnost pažnje, snaga volje, spontana pažnja, spoznaja, svijest, vanjski svijet, viša, vježba koncentracije, voljna pažnja, želje|

Svaki novi korak čovjekova razvoja tijekom njegova dugog postojanja potaknula je pažnja. Pažnjom u svijest unosimo sadržaje vanjskog i nutarnjeg svijeta. Ono na što ne obraćamo pažnju ostaje izvan polja naše svijesti. Prema tradicijama, čovjek je na polovici puta svoje evolucije i još mnogo toga treba naučiti i spoznati. Pritom je ključno razvijanje voljne pažnje kojom osvještavamo vlastito djelovanje, učimo iz iskustva, mijenjamo se, pretvaramo mane u vrline, neznanje u znanje, animalnog čovjeka u ljudsko biće.

Budistička filozofija – moć uma

Categories: Filozofija|Tags: : Mysoreu Hiriyanni, 06-2022, Atman, Buddha, buddhi, Četiri plemenite istine, Dhammapada, dharma, Filozofije Indije, Heinrich Zimmer, Helena Marković, indijska tradicija, Introduction to Buddhism, intuicija, Julian Scott, karma, manas, meditacija, mokša, nirvana, Osmerostruki plemeniti put, Osnovne značajke indijske filozofije, prosvjetljenje, tibetanski budizam, Tushita Meditation Centre|

Srž budističke filozofije sadržana je u "Četiri plemenite istine" koje govore o neznanju kao uzroku patnje i "Osmerostrukom putu" koji vodi oslobođenju od neznanja i patnje. To je praktični put napretka koji polazi od ispravnog razumijevanja. Buddha ističe moć uma, uči da sve započinje u našim mislima i da smo sami tvorci svojih sudbina. Smiren um omogućuje ispravno razumijevanje, a ovladavanje umom preduvjet je buđenja suptilne razine svijesti koja vodi izravnom otkrivanju istinske stvarnosti.

Sveta stabla Buddhina života

Categories: Tragom prošlosti|Tags: "dvostruko čudo" iz Shravastija, 06-2022, ašoka (lat. Saraca asoca), Bodhgaya, Buddha, džambu (Ružina vodena jabuka, Džambudvipa, hram Bodhimanda Vihara, kralj Ašoka, Kushinagar, lat. Syzygium jambos), Mahabodhi, Mango (lat. Magnifera indica), Pipal (lat. Ficus religiosa), Probuđeni, Sal ili sala (lat. Shorea robusta), Siddharta Gautama, smokva banjan, srednji put, stablo bodhi, sveta smokva, Vesna Perhat|

Svi ključni događaji u Buddhinom životu odvijali su se pod stablima: rođen je pod stablom ašoke; svoju prvu duboku meditaciju doživio je pod stablom džambua, nakon čega se odlučio klonuti krajnosti; njegovo se prosvjetljenje dogodilo ispod bodhija, stabla indijske smokve; oprostio se od ovoga svijeta pod stablom sala. Neka od spomenutih stabala smatrana su svetima i u hinduizmu, prije njegova vremena, a neka su takvima postala zbog samog Buddhe.

Iskustvo prolaznosti

Categories: Filozofija|Tags: 12-2021, Bhagavad Gita, Buddha, Dhammapada, dharma, Manjula Nanavati, Marijana Jarža, Satipatthana Suta, tehnike meditacije, Vipassana|

Sve stvoreno podložno je prolaznosti, bile su posljednje Buddhine riječi upućene njegovim učenicima. Vipassana, jedna od najstarijih indijskih tehnika meditacije, koja se očuvala neprekinutim lancem učitelja od Gautame Buddhe do danas, vodi uvidu u nestalnost i prolaznost svega. Vipassana znači "vidjeti stvari onakvima kakve stvarno jesu" – prolazne. Ovom tehnikom samopromatranja i pročišćavanja uma vježba se svjesna pažnja i smirenost što je ključ oslobođenja od vezanosti za prolazno i prestanka patnje.

Intuicija u zen budizmu

Categories: Filozofija|Tags: 05-2021, Buddha, dana, dhyana, filozofska religija, iluzija, Jerko Grgić, koan, kšanti, mahajana budizam, Mara, meditacija, mondo, nirvana, objektivni um, paramite, prajna, Prajnaparamita sutra, prosvjetljenje, satori, Sila, spoznaja metafizičke stvarnosti, subjektivni um, šunyata, viraga, virya, zen učitelj Mumon|

Zen budizam ostavlja dojam jednostavnosti i lakoće, no svojstven mu je strog i nepopustljiv nutarnji stav koji vodi cilju – spoznati sebe i cjelovitost stvarnosti. Prepreka spoznaji naš je vlastiti um u kojem su uvijek prisutni onaj tko promatra i ono što se promatra, stoga nije sposoban sagledati cjelovitu stvarnost. Spoznaja se postiže intuicijom koja podrazumijeva brisanje razlike između promatrača i promatranog, a dugi put do cilja sastoji se u usavršavanju vladanja sobom.

Harmonija – sklad raznolikosti

Categories: Umjetnost|Tags: 09-2020, Buddha, emocije, glazba, harmonija sfera, ljepota, Marta Mihičić, Sona, umjetnost|

Harmoniju kao sklad suprotnosti i jedinstvo raznolikosti, suglasje ili suzvučje, najlakše opažamo u samoj prirodi, ali i u svakoj harmoničnoj umjetničkoj formi. Pitagorejci su poučavali da je univerzum jedinstvena harmonična cjelina, i da je svrha čovjekova života svjesno sudjelovanje u njezinom održavanju. Za to je potreban ustrajan rad na harmoniziranju vlastitih misli, riječi i djela, kao preduvjet ostvarenja sklada s drugima i krajnjeg usklađivanja s nečujnom nebeskom harmonijom.