U svim prikazima Buddhina života stabla imaju značajnu ulogu. U Theravadi nisu samo usputni dio prirode, već se simbolički vezuju uz etape sudbine “Probuđenoga”. Neka od tih stabala smatrana su svetima i u hinduizmu, prije dolaska Buddhe, a neka su to postala zbog Buddhe. Tu se, također, naziru i tragovi jako starih narodnih vjerovanja koja su u njegovo vrijeme bila živa, a prema kojima u stablima obitavaju duhovi prirode kojima su ljudi običavali prinositi milodare.
Rođenje u šumi ašoka u cvatu
Prema legendi, Šudhodana Gautama, kralj jedne od indijskih pokrajina, i kraljica Maya dvadeset godina nisu imali djece. Jedne je noći kraljica usnula neobičan san u kojemu joj je bijeli slon najavio da će zatrudnjeti i dobiti sina.
Kada se približilo vrijeme poroda, kraljica Maya se, prema običaju, uputila u dom svojih roditelja da se tamo porodi. Međutim, osjetivši prve trudove, nije se usudila nastaviti put pa se zaustavila u šumarku ašoka u cvatu. I tako je Buddha došao na ovaj svijet ispod rascvjetanog stabla ašoke. Predaje kažu da je odmah i prohodao, a kako je koračao, ispod njegovih stopala rastvarali su se cvjetovi lotosa.
Kralj je sinu dao ime Siddharta, u značenju “svaka želja ispunjena”. Nekoliko dana nakon poroda kraljica Maya je preminula.
Ašoka (lat. Saraca asoca) je tropsko stablo koje se izvorno susreće na sjeveru Indije. Piramidalnog je oblika i guste krošnje te može doseći visinu od desetak metara. Listovi su perastog oblika, tamno zelene boje, a cvijeće se pojavljuje u bujnim, izrazito mirisnim grozdovima narančasto-žute boje.
Ašoka je inače jedno od svetih stabala u hinduizmu i budizmu, a ime mu znači “bez tuge”. Vjeruje se da uklanja patnju i tugu. Kora drveta se u indijskoj medicini upotrebljava od davnina za iscjeljivanje mnogobrojnih bolesti.
Doba meditacije ispod džambua
Princ Siddharta je živio 29 godina u zaštićenom okruženju očeva dvorca. Prekretnicu u njegovom lagodnom životu označila su prva suočenja s patnjom: bolešću, starošću i smrću.
Nakon toga je, prema priči, susreo svetog čovjeka koji se povukao od svijeta tražeći istinu. Taj ga je susret potaknuo da napusti obitelj i odrekne se svih blagodati kraljevskog dvora.
Sljedećih šest godina Siddharta Gautama je nastojao postići duševni mir i otkriti smisao postojanja, bezuspješno tražeći odgovor od hinduističkih učitelja i gurua.
Kada se zbog trapljenja doveo do ruba smrti, prihvatio je zdjelu s hranom koju mu je pružila mlada seljanka Sujata. Pet isposnika, s kojima je zajedno živio šest godina, ostavili su ga smatrajući da se predao i odustao od traženja istine. Kraljević je ostao sam, no nije odustao nego je odlučio pronaći drugačiji put. Meditirajući pod stablom džambua, shvatio je da život krajnjih odricanja ne vodi cilju, baš kao ni ugodan život koji je vodio kao kraljević. Nakon toga se, izbjegavajući krajnosti, okrenuo Srednjem putu.
Džambu (Ružina vodena jabuka, lat. Syzygium jambos) raste na području Indije i Malezije, traži toplu i vlažnu klimu. Listovi mu rastu nasuprotno, izduženi su i šiljasti. Cvjeta u skupinama od tri do pet cvjetova nježne kremaste ili bijelo-zelenkaste boje, a mnogobrojni, izrazito dugi prašnici, podsjećaju na vatromet. Plodovi su jestivi, mirisni i slatki. Ukrasno je i voćno stablo. Zanimljivo je da su na starom sanskrtu današnju Indiju sami Indijci nazivali Džambudvipa, tj. domovina džambua (dvipa – zemlja, domovina).
Prosvjetljenje ispod pipala
Nakon dugotrajne meditacije u šumarku džambua, Buddha se obredno okupao i odlučio sjesti u meditaciju pod stablo pipala, zaklevši se da neće ustati dok ne dosegne prosvjetljenje. Odupirući se mnogim iskušenjima, kraljević je nastavio s meditacijom. U položaju Bhumisparshamudra (“uzimanje Zemlje za svjedoka”) – lijeva ruka u položaju za meditaciju, desna na koljenu, ali tako da prsti dodiruju zemlju – Buddha je odolijevao napadima demona. Ostao je postojan u meditaciji tijekom četiri tjedna (prema nekima sedam tjedana), sve dok nije pronašao put Prosvjetljenja. Postao je Buddha. To se dogodilo ispod pipala u Bodhgayi, u današnjoj državi Bihar u Indiji.
Pored tog pipala podignut je hram, Bodhimanda Vihara, koji je kasnije postao hram Mahabodhi. Ubrzo su počeli dolaziti hodočasnici sa svih strana i često sa sobom odnosili grančice i sjemenje tako da danas postoji njegovo mnogobrojno “potomstvo” širom svijeta.
U skladu s jednim od Buddhinih proročanstava, 288. g. pr. Kr. jedna se grana sama od sebe odvojila od stabla, a kći kralja Ashoke odnijela ju je u Anuradhapuru (Šri Lanka) gdje su je ceremonijalno posadili.
Običaj je i danas da se pored svakog novoizgrađenog budističkog samostana posadi stablo pipala, u znamen Buddhe i njegova učenja.
Pipal (lat. Ficus religiosa), indijska sveta smokva ili banjan često se naziva i stablom bodhi (bodhi na sanskrtu znači “otkrivenje”, “probuđenost”). Stablo izgleda zaista veličanstveno, može doseći visinu do 30 metara i posjeduje bogatu krošnju u obliku kišobrana. Listovi su široki i obnavljaju se tijekom ožujka i travnja. U veljači se pojavljuju crveni cvjetovi, nakon toga plodovi. Drvo i profinjeni list pipala česti su motivi u indijskoj umjetnosti, a oslikavanje suhih listova osobita je umjetnička forma koja ima dugu tradiciju u Indiji.
Čudo ispod manga
Buddha nije bio sklon pokazivanju svojih nadnaravnih moći. Međutim, kako bi uvjerio kralja Pasenadija u vrijednost svog učenja, odlučio je izvesti čudo. Kada su kraljevi podanici odsjekli ogromno stablo manga, on je odmah stvorio isto takvo iz koštice koju su mu donijeli dvorjani. Stablo manga se spominje i u vezi velikog “dvostrukog čuda” iz Shravastija, kada je učinio da iz njegovih ramena izbiju vatreni jezici, a iz stopala mlazovi vode. Inače se u budističkim zapisima često navodi da je Buddha podučavao pod stablom manga.
Mango (lat. Magnifera indica) je veliko stablo trajno zelenih listova, koje naraste do 40 metara visine. Dijametar krošnje može biti i do 10 metara. Smatra se da su mango i palma datula najstarija uzgajana stabla voćaka. Lišće mu je duguljasto i šiljasto, a na dodir ispušta miris terpentina. Sitni, ružičasto-bijeli cvjetovi grupirani su u grozdove.
Po završetku cvatnje potrebno je tri do četiri mjeseca da sočni, mesnati plodovi dozore. Velika koštica sadrži samo jednu, prilično veliku sjemenku (4-7 cm duljine, 1 cm debljine).
Smrt pod cvijećem sala
Prema predaji, Buddha je predvidio svoju fizičku smrt i s učenicima se uputio u šumu sala pokraj Kushinagara, u današnjoj pokrajini Uttar-Pradesh, gdje im se obratio posljednji put. Kada je tijekom meditacije nastupio trenutak njegove fizičke smrti, kada je prešao u paranirvanu, u tom trenutku su ga prekrili crveni cvjetovi sala. S obzirom da u tom dijelu godine sal zapravo ne cvjeta, radi se o izuzetnom događaju zbog čega je ovo cvijeće također čest predmet štovanja u budizmu.
Sal ili sala (lat. Shorea robusta) veliko je stablo porijeklom iz južne Azije. U Indiji se prostire između pokrajina Assama, Bengala i Jharkhanda na zapadu do Yamuna na istoku. U ovim je predjelima to i najčešće stablo u šumama. Raste sporo, ali može doseći visinu od 30-35 metara. Kako je drvo smolasto a čvrsto u Indiji se jako puno koristi za krovišta i općenito za građevinske radove.
U vlažnijim predjelima cijele je godine pod lišćem, u suhim od veljače do travnja odbaci većinu lišća, koje se obnavlja već početkom svibnja. Smola se koristi kao tamjan za kađenje prilikom hinduističkih ceremonija.
Autor: Vesna Perhat
