Sudbina carstava
Kroz prizmu britanskog imperija umirovljeni general-pukovnik John Bagot Glubb 1976. piše esej Sudbina carstava. U njemu razmatra životni ciklus carstava kroz povijest i otkriva ponavljajući obrazac: uspon-procvat-dekadencija-raspad. Svako carstvo, nakon jedinstvenog i snažnog utjecaja na svijet, nestaje sa svjetske pozornice i ustupa mjesto drugom. Silazna putanja nastupa kad se zanemare čast, služba i dužnost. Njegova zapažanja su vrlo relevantna za današnji svijet koji se više oslanja na materijalne resurse, nego li na one nematerijalne koji doprinose kulturnom suživotu ljudi.
Smrt obitelji, sloboda pojedincu?
Obitelj kao najstarija društvena institucija doživjela je drastičnu promjenu u zadnjih sto godina. Proširene obitelji koje su pružale materijalnu i moralnu potporu, no nametale određeni način života, zamijenile su nuklearne obitelji koje su ubrzo zapale u krizu. Moderni čovjek oslobodio se tradicije, ali je izgubio kriterije koji su ga usmjeravali u životnim odlukama.
Uloga religije u kulturi i povijesti
Za veći dio zapadnog svijeta religija je stvar prošlosti. No, britanski povjesničar Christopher Dawson ističe da je "religiozni instinkt" dio ljudske prirode i da je religija jedna od velikih pokretačkih sila povijesti te ključni čimbenik u usponu i padu civilizacija. Svjetske religije smatra duhovnim cestama koje su vodile čovječanstvo kroz povijest. Tvrdi da društvo koje izgubi svoju religiju prije ili kasnije izgubi svoju kulturu; civilizacija koja se liši svoje duhovne hrane ostaje bez duhovne vitalnosti i osuđena je na propast.
Suvremeno informiranje
Tehnički napredak omogućio nam je putem računala, mobitela i televizije dostupnost mnoštva podataka u svakom trenutku. U tom mnoštvu, od šume je teško razabrati stablo, a vjerodostojnost mnogih podataka je upitna. Ta hiperprodukcija premašuje našu sposobnost asimilacije i stvara oblik globalnog zagađenja. Otuda proizlaze mnogi oblici otuđenja koje zahvaća sve aspekte i slojeve društva. Protulijek infoksikaciji odgovorno je i afirmativno informiranje.
Čarolija dijeljenja
Posljednji mjesec u godini u znaku je blagdana, obiteljskih i prijateljskih okupljanja, darivanja. Gašenjem blistavih blagdanskih svjetalaca vraćamo se u sivu svakodnevnicu ispunjenu obvezama koje nas zarobljavaju i ne ostavljaju mjesta za susrete i druženja. No, u pozadini tinja potreba za trenucima zajedništva, dijeljenja radosti i nade, od čega je sazdana božićna čarolija... Ako uistinu vrednujemo te trenutke, uz dobru volju moguće je održati taj duh živim tijekom cijele godine, a ne samo u prosincu.
Sustavni pogled na obrazovanje
Kriza u obrazovnom sustavu odražava krizu šireg društvenog konteksta. Stalno nastojanje poboljšanja obrazovnog sustava na simptomatskoj razini samo je produbljuje. Glavni problem predstavlja razjedinjenost u pogledu svrhe obrazovanja: da li razvijati cjelokupni potencijal svakog djeteta, optimizirati akademske rezultate ili pripremiti mlade za tržište rada? Rješavanje problema zahtjeva sustavni i filozofski pogled na obrazovanje koji ljudsko biće sagledava u svim njegovim aspektima.
Strašno javno mnijenje
Živimo u vremenu u kojem digitalni mediji dominiraju svakodnevnim životom i u kojem se javno mnijenje nameće kao sudac svemu što se govori i radi. Ono se poput njihala kreće između dviju krajnosti: kritike i pohvale. U takvom okruženju ne možemo očekivati da svi sve prihvaćaju. Čovjek koji je uvjeren u važnost izvršavanja svojih dužnosti sluša glas svoje savjesti, a ne promjenjiva prolazna mišljenja.
Prema slobodi: Ovladavanje našim alatima
Moderna tehnološka pomagala i alati prisutni su u svim segmentima života. Iako nam olakšavaju svakodnevicu, sve je češće pitanje koliko nam služe, a koliko nas zarobljavaju i otuđuju. Trebamo osvijestiti kako ih koristimo i u koju svrhu, služe li nam u ostvarenju naše životne svrhe. Važno je imati u svijesti filozofsko pitanje: Tko sam ja? Ono određuje naš način života i odnos prema svemu, počevši od vlastite personalnosti. Ono nam olakšava razlučivati između sredstava i ciljeva te nas oslobađa od robovanja različitim alatima.
Karakter i sudbina
Nekada je moralni karakter bio cijenjen i tražen, a onda je postao staromodan. U vremenu osipanja svih vrijednosti nasušno se potrebno vratiti formiranju karaktera, putem odgoja i samoodgoja, jer naši pojedinačni karakteri utječu na ustroj društva. Da bi društvo bilo dobro, treba biti sastavljeno od nepotkupljivih, karakternih ljudi vođenih etičkim principima, a ne vlastitim interesima. Postoji izravna uzročno-posljedična veza između karaktera i sudbine, svatko je kovač svoje sreće, ali i sreće i sudbine zajednice.
Sakralna geografija – Posvećivanje prostora: Osnivanje hramova i gradova
Prvi gradovi nastali su na mjestima prirodnih svetišta. Osnivač grada prvo bi ceremonijom središta ustanovio srce grada, mjesto u kojem su koncentrirane vitalne snage prirode. Nastavio bi obredom orijentacije te potom brazdom označio granicu grada. Na kraju bi ceremonijom ophodnje obišao sve u krug. Time je prostor postajao uređen i svet te je ustanovljena vertikalna os koja povezuje čovjeka s njegovim nebeskim korijenima. Ta se veza kasnije slavila na svetim mjestima u određenim trenucima utvrđenim kalendarom.
Možemo li ostati prijatelji?
Svatko od nas gleda svijet vlastitim očima. Ostati prijatelj s nekim tko ima drugačije poglede od nas ili ga ukloniti s popisa prijatelja posljednjih je godina sve češća dilema. No, upravo je sučeljavanje različitih pogleda, ideja i životnih stavova oblikovalo povijest čovječanstva. Na ovom svijetu ne postoji apsolutno ispravno ili pogrešno; različitost pogleda pomaže širenju vidika i obogaćuje. Osim toga, netko drugačijih pogleda na život može biti dobra i plemenita osoba, što treba biti glavni kriterij vrednovanja drugog čovjeka.
Sakralna geografija – dinamička veza između neba i zemlje
Sakralna geografija oslanja se na temeljni kozmogonijski mit koji prenosi model stvaranja univerzuma od prvotnih vremena naovamo. Unatoč razlikama u predajama, mit sadrži sliku središta svijeta koje povezuje ono što je gore s onim što je dolje, poput osi svijeta zahvaljujući kojoj je sve povezano i živi. To je činilo jezgru vjerovanja tradicionalnih društava čiji je materijalni svijet bio uređen po uzoru na mitsku geografiju. Čovjek je uz pomoć sakralne geografije proživljavao iskustvo svetog i bio povezan s univerzumom.