Categories: Antropologija|Tags: 09-2022, akropola, arhetip središte, axis mundi, ceremonija središta, Cuzco, Demijurg, feniks, Fernand Schwarz, hijerofanija, Homo religiosus, Hram predaka, imago mundi, kaos, kozmiciranje prostora, kozmičke i teluričke energije, kozmičko stablo, kozmizacija svijeta, kozmogonijski mit, kozmos, kralj-svećenik, kvadrat i krug, magični kvadrat, Menes, mezokozmos, Minos, Mircea Eliade, mundus, nebeska hijerarhija, Noina arka, obredi orijentacije, obredi osnivanja, obredna središta, os svijeta, prirodna svetišta, profani prostor, prvobitni humak, ptica Ben-Ben, pupak svijeta, roma quadrata, Romul i Rem, sakralni prostor, simbol stabilnosti, slika svijeta, središte orijentacije, sveti stup, sveto vrijeme, Tenochtitlan, tradicionalna društva, transcendentni svijet, vertikalna os, yang i yin|
Prvi gradovi nastali su na mjestima prirodnih svetišta. Osnivač grada prvo bi ceremonijom središta ustanovio srce grada, mjesto u kojem su koncentrirane vitalne snage prirode. Nastavio bi obredom orijentacije te potom brazdom označio granicu grada. Na kraju bi ceremonijom ophodnje obišao sve u krug. Time je prostor postajao uređen i svet te je ustanovljena vertikalna os koja povezuje čovjeka s njegovim nebeskim korijenima. Ta se veza kasnije slavila na svetim mjestima u određenim trenucima utvrđenim kalendarom.
