Stav europskih kolonizatora da dosezi bijelog čovjeka predstavljaju sam civilizacijski vrhunac doveo je do negiranja postojanja znanosti i tehnologije i u staroj Kini. Paradoksalno je da su upravo zahvaljujući kineskom izumu, kompasu, europski pomorci oplovili svijet i ustanovili kolonije. Također, svoj nagli tehnološki razvoj posljednjih stoljeća Europa zahvaljuje upravo izumima kojima je Kina zadužila svijet.
Klasično razdoblje Grčke označava puni procvat grčke kulture na umjetničkom, filozofskom i znanstvenom planu. Utemeljena na čvrstim i jasnim pravilima, klasična remek-djela harmonično objedinjuju estetske i etičke vrijednosti te odišu pravom mjerom, redom, skladom i ljepotom. Ona potiču na dobro i lijepo i do danas su nam ostala svjetionik i putokaz. Stvarni uzroci tog blistavog procvata sežu u arhajsko doba i izviru iz jedinstvenog, univerzalnog vrela koje nadahnjuje sva bezvremena djela.
Prvi nama poznati narod koji je naseljavao plodnu dolinu između Eufrata i Tigrisa bili su Sumerani. Oni su svoju zemlju nazivali "Zemljom majstora znanja" i kao takvi snažno su utjecali na sve kulture koje će ih naslijedili na ovom području. Sumerani su čovječanstvu u nasljeđe ostavili spoznaje koje su postale temelj svim kasnijim tradicionalnim i modernim znanostima, medicini i filozofiji.
Prema starokineskoj slici svijeta, sve ima izvor u Taou, nespoznatljivom kozmičkom uzroku. Tao je izvor pokreta, a kozmička energija Chi nositelj pokreta. Povezivanjem Tao i Chi nastaje Tai Chi – kozmos. Pomoću svoje dvije komplementarne sile, Yin i Yang, Tai Chi aktivira život kozmosa u kojem je sve u neprestanom tijeku i uzročno-posljedično povezano. Uvid u prirodu tih veza i odnosa kineski su mudraci stekli svjesnim promatranjem. Iz takvog promatranja proizašla su mnoga pravila, običaji, umjetnosti i znanosti utkane u tkivo kineskog društva.
Sokrat nije ostavio ništa zapisano i nije utemeljio filozofsku školu, no ipak je ostavio duboki trag u povijesti europske filozofije. Neumorno vodeći razgovore na atenskim ulicama sa svojim sugrađanima različitih dobi, položaja i zanimanja, prijateljski ih je poticao na usavršavanje u vrlini te na pronalaženje odgovora na pitanje kako treba živjeti. Nastojao ih je uvjeriti da se sreća ne nalazi u izvanjskim dobrima, nego da je svatko treba tražiti unutar sebe jer o tome ovisi sreća zajednice kao cjeline. U tome je ostao dosljedan do smrti.
Zen budizam ostavlja dojam jednostavnosti i lakoće, no svojstven mu je strog i nepopustljiv nutarnji stav koji vodi cilju – spoznati sebe i cjelovitost stvarnosti. Prepreka spoznaji naš je vlastiti um u kojem su uvijek prisutni onaj tko promatra i ono što se promatra, stoga nije sposoban sagledati cjelovitu stvarnost. Spoznaja se postiže intuicijom koja podrazumijeva brisanje razlike između promatrača i promatranog, a dugi put do cilja sastoji se u usavršavanju vladanja sobom.
Lao Tzu se smatra osnivačem taoizma, a pripisuje mu se i bezvremeno djelo kineske mudrosti Tao Te Ching – Knjiga puta i vrline. Ova knjižica kratkim i sažetim stihovima koji vrve prividnim proturječjima izražava svu dubinu i smisao taoističke filozofije. Ona je poticaj "tihom promatranju" vanjskog i našeg nutarnjeg svijeta te uspostavi ravnoteže između njih, iz čega proistječe ispravno življenje, a to je put do neizrecivog Tao.
Sreća, glavni motiv svih naših nastojanja, u različitim je tradicijama bila pod zaštitom različitih božanstava. Bogovi sreće udjeljuju svoj blagoslov u vidu fizičkih, psihičkih i duhovnih darova, no bitan preduvjet za zadobivanje te milosti bilo je posjedovanje vrlina. Uz bogove sreće povezuju se određeni simbolički predmeti za koje se vjerovalo da donose sreću onima koji ih nose: ankh donosi dug život, skarabej obnovu, križ obnovu i uskrsnuće, ključ tajnu života itd.
Michelangelo Buonarroti, renesansni slikar, kipar i arhitekt, jedan je od najsvestranijih i najupečatljivijih umjetnika svih vremena. Pohađao je neoplatoničku firentinsku Akademiju gdje su ga poučavali najveći filozofi toga doba. Uz njihovu pomoć te posredstvom bogate umjetničke zbirke i knjižnice Medicija, stekao je široko znanje i duboke uvide. Njegova su izvanredna djela spoj inspiracije, spoznaje i tehnike, a njihova svježina i jednostavnost odražavaju izvore neprolazne ljepote.
Put kao pojam podrazumijeva usvajanje učenja iskušanih u praksi s ciljem ostvarenja čovjekove evolucije. Stupivši na Put, čovjek prolazi iskušenja čije nadilaženje zahtijeva svjesnu promjenu u razmišljanju, osjećanju i djelovanju, odnosno transformaciju nas samih. Na Putu se mijenja, kali i sve više približava svojoj arhetipskoj prirodi. Pojam puta poznavale su sve velike civilizacije prošlosti i posjedovale su vlastite verzije, no različiti putevi vode istom krajnjem cilju: povratku izvoru iz kojeg je sve proizašlo.