Pozitivistička teorija o beskrajnom napretku i europska ekspanzionistička politika proteklih stoljeća stvorili su opće prihvaćen stav da su se prava znanost i tehnologija razvile jedino u Europi te da ih ostale kulture nikad nisu imale, a kamoli bile ravne Europi po tom pitanju. Iznimna propaganda o intelektualnoj, kulturnoj i općenitoj nadmoći europskog čovjeka koja je pratila uspjehe kolonijalnih osvajanja, postigla je to da su čak i narodi sa starom i velikom kulturom poput indijske ili kineske prihvatili superiornost Europljana i povjerovali u vlastitu zaostalost. U tom duhu poznati kineski povjesničar filozofije iz 20. stoljeća Fung Yu Lan piše: “Usudio bih se zaključiti da Kina nije imala znanost zato što je prema njezinim mjerilima vrijednosti nije trebala…” Ovakav se stav počeo mijenjati polovicom prošlog stoljeća zahvaljujući objektivnijem proučavanju kineske prošlosti od strane zapadnih autora poput A. Wattsa, J. Needhama i mnogih drugih, a neistinitost tog mišljenja ponajviše opovrgava sama Kina.
Slika Hsü Yanga iz 1759. godine koja prikazuje prostorije u kojima su kandidati polagali ispite za državne službenike. Kandidati koji su položili prijemne ispite u svojim lokalnim centrima, okupljali su se u pokrajinskim centrima i provodili dane za vrijeme polaganja ispita u ćelijama poput ovih na slici. Nadzirali su ih pazitelji. Ispiti su se sastojali od tema iz filozofije, književnosti, umjetnosti, upravnih i ekonomskih pitanja, te tehnike, astronomije, građevine i medicine.
Prije nešto više od dva stoljeća u Kini je bilo puno ugodnije živjeti nego u Europi. I ne samo tada, nego i cijelih dvije tisuće godina unatrag. Uspoređujući standard života Europe iz tog vremena i tadašnje Kine, rijetki putnici iz Europe poput Jana de Monte Carvina i Marka Pola potonju nazivaju rajem. Dok je srednjovjekovna Europa proživljavala potpunu amneziju, kada se vjerovalo da je Jeruzalem središte svijeta, te da Nil, Eufrat i Tigris imaju zajedničko podrijetlo u rajskom vrtu, u Kini se sustavno razvijala kultura bez srednjovjekovnog prekida. Od 3. st. pr. Kr. Kina je bila jedinstvena agrarna sredina bogata prirodnim dobrima i ljudstvom, s dugom administrativnom tradicijom, te povezana jedinstvenim ideogramskim pismom koje je premošćivalo kinesku jezičnu raznolikost.
Kina nije poznavala feudalni sustav kakav je postojao u većini europskih zemalja. Iako carska, ona je zapravo bila pod upravom činovnika. Ova učena elita do svojeg namještenja dolazila je polaganjem državnih ispita uvedenih u 2. st. pr. Kr., a potpuno usavršenih i ustaljenih u 7. st., te su kao takvi ostali u upotrebi do uspostavljanja republike 1912. godine. Kako činovnička služba nije bila nasljedna, stalež činovnika nije bio zatvorena cjelina, pa su čak i siromašni seljaci mogli ući u državnu službu, a postojala je uobičajena praksa preporuke izuzetnih talenata, što je omogućilo da mandarinat okupi najveće umove unutar državnih struktura.
Prvi papirnati novac iz 10. stoljeća (Jiao zi).
Konfucijanska etika bila je temelj održavanja društvene strukture još od vremena dinastije Han. Kinezi su bili uvjereni da je samo moralna snaga trajna te da jedino ona može sačuvati ono što fizička sila može steći. O tome govori poznata priča o prvom caru dinastije Han kojem je jedan od ministara, na carevo protivljenje povodom ustanovljenih propisa, odgovorio: “Osvojili ste carstvo na konju, ali na konju nećete uspjeti njime upravljati.” Odgojeni u konfucijanskom duhu, Kinezi nisu davali preveliku važnost bogatstvu, jer ono je doduše moglo pružiti udobnost, ali ne i nutarnji mir koji dolazi samo s mudrošću. Stoga je od četiri osnovna staleža, učeni ljudi, seljaci, obrtnici i trgovci, ovaj posljednji bio najmanje cijenjen, a administracija je vodila računa da se trgovci previše ne obogate namećući trgovini velike poreze.
Paradoksalno je da su postojanost kineske kulture kritičari sa Zapada uzimali kao dokaz ustajalosti i inferiornosti. Istina je da Kina nikad nije doživjela naglu ekspanziju svojstvenu Europi proteklih nekoliko stoljeća, već je ona uvijek bila postepena, ali zato stabilnija. Isto tako istina je da se Europa posljednjih stoljeća razvila ponajviše zahvaljujući četirima velikim izumima kojima je Kina zadužila svijet, a to su papir, barut, kompas i tisak. No, to nisu jedini kineski izumi, jer je Kina oduvijek poklanjala veliku pažnju znanstvenom razvoju te je po znanstvenim otkrićima stoljećima bila ispred svog vremena, premda nije dozvoljavala razvoj znanosti na račun nutarnje stabilnosti društva.
ČETIRI IZUMA KOJI SU PROMIJENILI SVIJET
Nakon bitke kod Talasa između Kineza i Arapa 751. godine, kineski su zarobljenici Arapima prenijeli umijeće proizvodnje papira, odakle se ono brzo proširilo po cijelom arapskom svijetu, da bi oko 900. g. stiglo u Španjolsku. Italija će u 14. stoljeću otpočeti s većom proizvodnjom papira, otkuda će se on postepeno širiti Europom da bi tek u 17. stoljeću započela proizvodnja u Velikoj Britaniji. Prvi papir napravljen je u Kini još u vrijeme starije dinastije Han u 2. st. pr. Kr., ali je bio iznimno krhak. Proizvodnju papira od kore drveta, konoplje i pšenične slame usavršio je par stoljeća kasnije državni činovnik po imenu Ts’ai Lun, dodavši mu određene sastojke koji su ga učinili savitljivim, bijelim, prilično jeftinim i lakim za proizvodnju. Uskoro se papir proširio Kinom i ostatkom istočnog svijeta, omogućivši lakši prijenos znanja.
Ručni top, dinastija Yuan
Drugi veliki utjecaj na zbivanja u svijetu učinio je izum baruta i s tim u vezi razvitak vatrenog oružja. Kineski alkemičari s tisućljetnom tradicijom iza sebe, u razdoblju između 4. i 7. stoljeća zabilježili su u više zapisa otkriće “vatrene kemikalije” huoyao. Neki povjesničari smještaju otkriće baruta negdje oko 850. g. kada su taoistički alkemičari u jednoj knjizi upozorili na tri opasna sastojka čije miješanje izaziva eksploziju: drveni ugljen, salitra (kalij-nitrat) i sumpor. Pred kraj razdoblja T’ang (618. – 907.) barut se već koristio za izradu bombi, a nakon toga, za vrijeme dinastija Sung i Yüan (960. – 1368.), osnovna smjesa je bitno poboljšana. Od baruta se prave projektili, rakete i topovska punjenja te se pronalaze sve razornija vatrena oružja. Oko 1280. g. u Europi susrećemo prva vatrena oružja s metalnom cijevi, da bi oko polovice 15. stoljeća vatreno oružje postalo najučinkovitije oružje na bojnom polju, a njegov razvoj i utjecaj na svijet nažalost do današnjih dana nije prestao.
Kompas je isključivo kineski izum. Dok Europa nije ni znala za postojanje magnetskih polova, u Kini su znanstvenici sustavno proučavali magnetsku deklinaciju (otklon magnetske igle od smjera sjever-jug). U 1. st. pr. Kr. nalazimo usavršene kompase koje koriste majstori geomantije (feng shui) u obliku ploča za proricanje shih s magnetnom žlicom. U vrijeme dinastije T’ang kineski znanstvenici su otkrili da se čelična igla može magnetizirati ne samo trljanjem o magnetit, već i pomoću magnetskog polja Zemlje. Čelična igla postavljena u smjeru sjever-jug zagrijana do usijanja i potom ohlađena prirodno bi se magnetizirala. Tijekom dinastije Sung (960. – 1279.) kineski brodovi koji su plovili u arapske luke imali su karte s ucrtanim pomorskim putevima i kompase koji su im omogućavali kraću i sigurniju plovidbu. Potkraj razdoblja Sung kompas su počeli koristiti arapski, a potom i europski pomorci, što će na kraju dovesti i do otkrića Novog svijeta.
Ploča za proricanje shih najstariji je dosad otkriven oblik kompasa. Koristili su je majstori feng shuija. Sastoji se od dva dijela: brončane ploče s gravurama osnovnih heksagrama iz Knjige promjena, strana svijeta, Mjesečevih kuća i zviježđa, te Sjeverne žlice (kineski naziv za zviježđe Velikog medvjeda) koja pokazuje jug, napravljene od magnetita. Mi kažemo da igla na kompasu pokazuje sjever, dok se u Kini, u skladu s njihovim svjetonazorom, uvijek govorilo da pokazuje jug.
Premda mnogi misle da je Gutenbergova Biblija najstarija tiskana knjiga na svijetu, od nje je starija Dijamantna sutra tiskana 878. godine u Kini. Ona je zapravo najstarija sačuvana knjiga na svijetu, ali su i prije nje u Kini tiskane knjige. Nakon usavršavanja izrade papira, u razdoblju Yin (265. – 420.) postupak tiskanja već se raširio Kinom. Bio je to više jedan oblik grafike na drvu, koji se usavršavao tijekom narednih stoljeća. Poteškoća je bila u dugoj pripremi matrice, odnosno svaka se stranica knjige prvo crtala na drvenoj ploči, a zatim dubila. Oko 1045. godine činovnik po imenu Pi Sheng izumio je pojedinačna tiskarska slova, tj. ideograme izrađene od fine gline koji su se lijepili na metalnu podlogu i tako slagali prema potrebi te se mogli iznova koristiti. U 12. stoljeću ova je tehnika već rasprostranjena, a knjige se počinju tiskati u sve većem broju. Dvobojni tisak u crnoj i crvenoj boji datira iz 1340. godine. Tehnologija se proširila na druge zemlje Dalekog Istoka i dalje prema Zapadu. Gutenbergu ostaje utjeha da je prvi upotrijebio metal za izradu tiskarskih slova.
DRUGA OTKRIĆA
Dijamantna sutra tiskana 878. godine u Kini smatra se najstarijom sačuvanom tiskanom knjigom. Danas se nalazi u Britanskoj knjižnici u Londonu.
Mada su i ova četiri otkrića sasvim dovoljna da nas uvjere kako je Kina imala razvijenu znanost, ona zapravo čine samo mali dio otkrića do kojih su došli Kinezi. Kako ih ne možemo sve navesti, spomenut ćemo samo neke od značajnijih.
Atlas zvijezda Dunhuang
Astronomija i geografija
Karta zvjezdanog neba u zvjezdarnici Tzuchin u Hsianchingu.
Kinezi su već u 7. stoljeću znali da je rep kometa usmjeren suprotno od Sunca, a Sunčeve pjege proučavali su još u 1. st. pr. Kr. i o tome vodili zabilješke sačuvane do danas. Shih Shen i Kan Te iz 4. st. pr. Kr. su prvi izradili katalog zvijezda.
Izniman poduhvat učinjen je od 723. do 726. g. pod nadzorom budističkog svećenika Yi Hsinga i carskog astrologa Nankung Yüeha kada je izvršeno geodetsko mjerenje meridijanskog luka, a delegacija astronoma poslana je čak u Indiju da bi se točno ucrtale zvijezde južnog neba.
Model ‘Kozmičkog stroja’, koji je 1092. u Kini dizajnirao i izgradio Su Song
Nepuno stoljeće kasnije, 801. godine, Chia Tan sastavit će zemljopisnu kartu Kine veličine devet puta deset metara koja je pokrivala područje od 16 000 x 17 600 kilometara.
Tehnika i tehnologija
Prvi mehanički sat također je nastao u Kini, šesto godina prije prvih europskih. Su Sung u knjizi Hsin I Hsiang Fayao (Novi opis armilarnog sata) dao je detaljan opis sata koji su 1088. godine konstruirali on i Han Kunglien sa suradnicima. Izgrađen u obliku tornja bio je pokretan vodeničnim kolom sa zatvorenim vodenim sustavom i funkcionirao je na osnovu lančanog prijenosa snage putem zupčanika. Lutke u pagodama izlazile su svakog sata zvoneći na zvona i udarajuću u gong. Iznad njih nalazio se globus koji se automatski rotirao, kao i armilarna sfera koja sa nalazila na vrhu.
Od brojnih ostalih tehničkih izuma možemo spomenuti stapni stroj na vodeni pogon, hidrauličko metalurško puhalo koje je 31. g. napravio T’u Shiu, okretnu vijalicu za žito, tkalački stroj na vodeni pogon, tačke izumljene za vrijeme dinastije Han, konjska orma s hamom iz istog vremena, koja se u Europi javlja tek u 10. stoljeću. Okretni samostrel poput onog koji je projektirao Leonardo, konstruirao je inženjer i pronalazač Ma Chun oko 260. godine.
Li Ping (oko 309. – 240. g. pr. Kr.) je bio guverner pokrajine Sichuan i poznati inženjer svog vremena. Ukrotio je vode rijeke Minchiang osiguravši na taj način prehranu za pet milijuna ljudi. Nakon toga napravio je još sedam sličnih projekata. Zbog svojih poduhvata postao je legendarna ličnost te mu je podignut hram u Kuanhsianu, pored usjeka kroz planinsku kosu čijim je probijanjem rukovodio.
Do kraja 15. stoljeća Europa nije poznavala lijevano željezo, tehnologiju koju su Kinezi savladali u 4. st. pr. Kr. i koristili za izradu motika, rala, pijuka, sjekira itd. Iz 6. stoljeća potječe tehnika pretaljivanja koja se pripisuje kovaču mačeva Chiwu Huaiwenu, slična onoj Siemens-Martinovoj (postupak s otvorenim ognjištem), kojom su se dobivali kvalitetni čelici.
Također, Kinezi već stoljećima koriste rakete za razbijanje gradonosnih oblaka.
Graditeljstvo
Viseće mostove od željeznih lanaca, tehnologiju o kojoj je razmišljao Faust Vrančić u 16. stoljeću, ali se u Europi počela primjenjivati tek u 18. stoljeću, Kinezi su gradili već prije 6. stoljeća. Najstariji poznati most na svijetu od segmentnih lukova s potpornim lukovima u spandrilama koji i danas postoji, konstruirao je Li Ch’un 610. godine u Chaohsianu. On je željeznim sponama povezao kamenje u dvadeset pet usporednih lukova od kojih je sastavljen svod mosta.
Ovome treba dodati i velik broj znanstvenih radova, rasprava i tehničkih priručnika koji se spominju u literaturi, ali u većini slučajeva nisu nažalost sačuvani u cijelosti.
Most Anchi kojeg je 610. g. konstruirao Li Ch’un u Chaohsianu, najstariji je most od segmentnih lukova u poznatoj povijesti svijeta.
Upitamo li se na kraju zašto ovi izumi i otkrića nisu u Kini prouzročili znanstvene potrese i promjene koje su potakli u Europi, odgovor ćemo možda pronaći u temeljnom odnosu kineske učene elite prema očuvanju društvene ravnoteže, a taj je odnos sadržan u riječima Chi Nia u knjizi Yue Chue Shu (Izgubljeni zapisi države Yue): “Život ljudi previše je važan da bismo dozvolili da nas vode ideje koje odstupaju od mudrog djelovanja.”
Autor: Jerko Grgić
